Čuveni kantautor Đorđe Balašević preminuo je u petak u 67. godini života od posledica upale pluća na Kliničkom centru Vojvodina.
Odlazak panonskog mornara koji je pesmom budio najlepša osećanja i muzikom spajao svet pogodila je poštovaoce njegovih stihova širom bivše Jugoslavije.
Muzičar i pesnik je svom rođenju i detinjstvu rado pričao.
Balašević je rođen 11. maja 1953. godine, rano ujutru, u Novom Sadu. Majka je htela da mu da ime Zoran, jer je rođen tako rano. Međutim, Đoletov deda se pobunio, insistirajući da ga nazovu Đoka, po njemu.
Na kraju je dogovor pao na ime Đorđe.
Detinjstvo mu je, kako je govorio, bilo sjajno.
"Bilo je uzbudljivo. Živeo sam u porodici koja je tada bila suviše tolerantna, nikad u životu nisam dobio batine, mada sam ih sigurno više puta zaslužio, pogotovo u gimnaziji. Odrastao sam uz mnogo ljubavi, u staroj kući mog pradede, u Ulici Jovana Cvijića, koja se i danas tako zove, i u kojoj rastu moja deca. Imao sam dvorište, puno zelenog voća leti i kokoši i pataka koje su trčkarale okolo. Možda najvažnije od svega, imao sam Dunav koji je još tamo, ali nije više tako zelen kao što je bio, no ostala mi je velika ljubav", govorio je Đorđe.
Đorđe je, što je malo poznato, prvi Balašević. Njegovi su se do rata 1941. godine prezivali Balašev, pa ni on sam nije znao vuče li korene od Rusa ili Rumuna, ili pak nekog sasvim trećeg naroda.
"Sigurno je da tada u porodici nije bilo Mađara, no moj se deda Đoka, koji je iz nekih razloga bio veliki pravoslavac, stalno se bojao da će ga Mađari "pomađariti", te je 1941. otišao k matičaru i pazario ovo -ić. No, kako nam se sudbina zna narugati, moj se ćale Jovan zagledao u moju majku Veroniku Elviru Matildu Dolenec, napola Mađaricu, napola Hrvaticu, kako je moj deda izračunao. Tako ja imam mađarske krvi protiv koje se moj stari toliko borio", ispričao je jednom.
