sVETI jOANIKIJE II

ON JE BIO PRVI SRPSKI PATRIJARH: Nakon razgovora s kraljem, OBOJICA SU PREMINULA!

Sam kralj Stefan Dušan prihvatio je na svoje ruke nogu svetog arhiepiskopa, dok je on silazio sa konja, i celivao ga u ruku moleći od njega blagoslov

Lifestyle
13:53h Autor:
ON JE BIO PRVI SRPSKI PATRIJARH: Nakon razgovora s kraljem, OBOJICA SU PREMINULA!
Foto: Wikipedia

O svetom Joanikiju II ne zna se mnogo pre no što je postao arhiepiskop srpski. Sigurno je da je rođen od pobožnih srpskih roditelja (izgleda negde oko Prizrena), koji su najverovatnije bili blagorodnijeg porekla. Da je Joanikije bio vrlo sposoban i obdaren vidi se iz toga što ga je tadašnji srpski vladar Stefan Dušan (1331-1355 g.) uzeo na svoj dvor za svoga logoteta.

Kada je preminuo tadašnji arhiepiskop Srpski Danilo II (1324-1337 g.), tada je sazvan crkveni sabor na kome je za arhiepiskopa izabran Joanikije. To je bilo 3. januara 1338. godine.

Poput velikih svetitelja Božjih i jeraraha Crkve Hristove Tarasija, Nikifora, Fotija i ostalih, Joanikije je izabran iz redova laika i brzo je prošao sve monaške i svešteničke činove, i hirotonisan za arhiepiskopa na prestolu Svetog Save.

Kao arhiepiskop, sveti Joanikije II je radio za dobro Crkve Božje i za spasenje svoje Bogom poverene mu pastve. Tadašnju prvoprestolnu crkvu u Peći, koju podigoše arhiepiskopi Nikodim i Danilo, on je dao da se ukrasi divnim ikonama i freskama i svim ostalim potrebnim stvarima.

U to vreme srpski kralj Stefan Dušan osvojio je mnoge grčke krajeve na jugu i proširio svoju zemlju, pa je zbog toga rešio da se proglasi za cara. Pritom, on odluči da i Srpskog arhiepiskopa saborskog uzvisi na stepen patrijarha. Kralj srpski je mnogo poštovao svetog arhiepiskopa Joanikija i ukazivao mu veliku čast. Tako je jednom prilikom u Prištini, kada je Dušan dočekivao grčkog vladara Jovana VI Kantakuzena i za tu priliku je bio pozvan i arhiepiskop Joanikije, sam kralj prihvatio je na svoje ruke nogu svetog arhiepiskopa, dok je on silazio sa konja, i celivao ga u ruku moleći od njega blagoslov.

Dve najveće ljubavi Jelene Petrović Njegoš: Kako je crnogorska princeza postala kraljica Italije! (FOTO)

Patrijarh Joanikije
foto: Wikipedia

O samom proglašenju arhiepiskopa srpskog Joanikija za patrijarha i Srpske arhiepiskopije za patrijaršiju, evo šta pišu biografi Srpskih kraljeva i arhiepiskopa:

"Posle prestavljenja gospodina arhiepiskopa kir Danila (Drugog), gospodin kralj Stefan (Dušan) postavi svoga logoteta na prestolu Svetoga Save, i on ostade u arhijerejstvu osam godina. Kada je tada gospodin kralj Stefan (Dušan) u to vreme zauzeo mnogezemlje i gradove grčke, on se venča na carstvo u gradu Skopljui postavi arhiepiskopa kir Joanikija za patrijarha. Joanikije patrijarh prebivao je u domu Spasovu i ukrašavao je veliku crkvu mnogočasnim i svetim ikonama i mnogorazličnim sveštenim sasudima, i drugim različnim zlatnim i srebrenim potrebama, ukrašenim biserom i kamenjem, kao što svedoči pismeni crkveni katastih. I postavi mnoga srebrna kandila, koja sa sobom donese, i još k tome priloži domu Spasovu mnoga sela, i crkve u njima sazda, i na Karmilu (u Svetoj Zemlji2) sazda crkvu Svetog Ilije i na Tavoru crkvu Svetog Nikole".

Ovo proglašenje svetog arhiepiskopa Joanikija za patrijarha srpskog nije bilo samo po želji i volji kralja Dušana, nego je proglašenje Srpske patrijaršije bilo saborno, na velikom crkvenom saboru u Skoplju (na Cveti 1346. godine), gde su učestvovali i patrijarh bugarski Simeon, i arhiepiskop ohridski Nikolaj, i mnogi episkopi i klirici srpski i bugarski, a takođe i sam svešteni prot Svete Gore i mnogi svetogorski monasi sa njim.

Srpska Crkva je još od Svetog Save bila priznata od Carigradske patrijaršije kao potpuno samostalna i autokefalna, zbog čega je ovaj sabor u Skoplju smatrao da može nesmetano arhiepiskopa Srpskog proglasiti za patrijarha, te tako ovaj sveti Joanikije II i postade milošću Božjom prvi Srpski patrijarh "vsem Serblem i Pomoriju", to jest patrijarh "svih Srpskih zemalja i Pomorskih".

Posle ovoga je patrijarh srpski Joanikije pomazao (na Vaskrs 1346 . godine) kralja Dušana za cara svih Srba, Albanaca i Grka, a uskoro zatim (na Spasovdanskom saboru u Skoplju 1349. godine) zajedno sa njim doneo je mnogoznačajni srpski Zakonik, kojim je uzakonjeno srpsko carstvo, i pravda i poštenje u njemu, i "svaka pravila svetih i božanstvenih crkava".

Po proglašenju patrijaršije, Skopska mitropolija je postala prvoprestolna u Srpskoj. Crkvi, a odmah iza nje dolazila je Ohridska arhiepiskopija. Osnovane su još Zletovska i druge nove episkopije, i na njih su postavljeni srpski jerarsi. Protiv svega ovoga ništa nisu rekli tadašnji patrijarsi u Carigradu Jovan Kaleka (1334-1347 g.) i Isidor (1347-1349 g.).

Kako je preminuo prvi srpski patrijarh

Kada su u jesen 1354 . godine srpsko carstvo napali Ugari, car Dušan je krenuo na njih. Došavši u predele svetog manastira Žiče, on posla da mu iz Peći dozovu u Žiču patrijarha Joanikija da sa njim nešto progovori o crkvenim i državnim stvarima. No kada sveti patrijarh stiže u Žiču, on se tu brzo razbole, i po svojoj želji bi ponesen onako bolestan u svoju patrijaršiju u Peć. Tamo nije stigao, jer je još na putu izdahnuo i predao dušu svoju u ruke Gospoda. O tame se ovako kaže u spomenutom životopisu kraljeva i arhiepiskopa Srpskih:

"Posle nekog vremena, đavo, iskonski zavidnik roda čovečijega, podiže rat i zavist među carem Stefanom (Dušanom) i ugarskim kraljem. I kad je car Stefan stao na Paklarima (kod Rudnika) sa svima svojim vojskama, napisa i zamoli patrijarha da dođe u Žiču. I kad je patrijarh došao u Žiču, posle malo dana upade patrijarh u neisceljivu bolest. I sam zapovedi da ga dignu i odnesu u Peć. I kada se tada sabrao sav sabor žički, uzeše patrijarha i poneše ga; i kad je bio nošen, prestavi se na putu u Polumiru u Sutesci (kod današnjeg Ušća na Ibru). I kad je bio donesen u Peć, bi položen u grob (koji sam sebi beše naznačio). I požive on u svetiteljstvu na prestolu Svetoga Save šesnaest godina i osam meseci, i u miru usnu u Gospodu, meseca septembra u treći dan, u šesti čas noću (godine 1354.)".

Telo svetog patrijarha Joanikija je položeno u srednju crkvu Pećke patrijaršije, tamo gde se ono i do danas nalazi (u crkvi Svetih Apostola). Iznad njegovog svetog groba naslikana je zatim na zidu freska koja predstavlja njegovo usnuće u Gospodu.

Uskoro za svetim Joanikijem preminu iznenada i srpski car Stefan Dušan (20. decembra 1355. godine). No pre njegove smrti, a ne znamo da li za života svetog Joanikija patrijarha ili pošto on preminu, tadašnji patrijarh Carigradski Kalist "posla i odluči cara sa patrijarhom i njegove arhijereje", kako to kaže jedan od kasnijih letopisaca.

Ovaj isti letopisac dodaje: "Kada je pak ovo bilo, onda se car pokaja, i zaiska razrešenje za ovo zlo, ali ga nije mogao naći radi dostojanstva i gradova! I posle ovoga razreši se car od ovoga života i predade se grobu, ostavivši ovu zlobu nepogrebenu".

Letopisac pokazuje da je svojim postupcima car Dušan bio uvredio carigradskog patrijarha i grčkog cara, jer je preoteo mnoge grčke pokrajine i gradove i iz njih nasilno proterao grčke arhijereje. Zbog toga je i došlo do prekida jedinstva i hrišćanske zajednice ljubavi i mira između Carigradske i Srpske patrijaršije.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs