Moja majka, kada bi se vraćala sa posla, nikad nije potrčala sa praga u kuhinju i počela da guli krompir ili muti palačinke. Ona bi otišla pravo u krevet i dremala 20 minuta, a tek nakon toga bi lagano krenula da "rešava" kućne obaveze.
Nikad nije, praveći zapršku, proveravala moj domaći, već mi je uvek govorila: "Sebi učiš, ne meni" i "Ako je tebi dobra ta ocena, i meni je..."
Samo, izgleda da me ničemu nije naučila jer sam verovala da je odmor odlika slabih, a oni koji imaju cilj moraju da rade 24sata dnevno.
Znam jednu poslovnu ženu koja 10 godina nije otišla na odmor! Deset godina se nije kupala u Jadranskom, Jonskom, Egejskom, Crnom ili Sredozemnom moru. Deset godina nije obilazila evropske gradove, divila se vrhovima Olimpa, prošetala se Bečom. Spava 5 sati dnevno i tvrdoglavo nastavlaj da gradi karijeru, iskreno verujući da će je svaka pauza vratiti nekoliko godina unazad. Njoj je vid oslabio, živci se istanjili, a srce nepravilno kuca - samo što tog ona nije svesna.
Dugo sam je sa divljenjem posmatrala, verujući da treba da budem kao ona, a onda sam saznala za zakon neutralnosti.
Ako se sami ne zaustavimo, vreme će udesiti tako da na silu stanemo, ukopamo se u mestu
