- Ishrana najdugovečnijih ljudi iz Plavih zona zasniva se na biljnoj hrani, mahunarkama i retkom unosu mesa, uz umerenost u obrocima.
- Ključna pravila su i rana, lagana večera, šaka orašastih plodova dnevno i maslinovo ulje umesto manje zdravih masti.
- Važan deo dugovečnosti su i obroci u društvu porodice i prijatelja, bez žurbe i usamljenosti.
Dobrodošli u svet "Plavih zona" – regiona planete u kojima ljudi žive do 100 godina sa gotovo svakodnevnom redovnošću. Okinava u Japanu, Sardinija u Italiji, Ikaria u Grčkoj, poluostrvo Nikoya u Kostariki i adventistička zajednica u Loma Lindi u Kaliforniji. To su mesta koja je proučavao novinar i istraživač Den Bjutner. Nalazi njegovog tima iznenađujuće su jednostavni, iako ih možda upravo zato tako uporno ignorišemo.
Ali prvo, nekoliko impresivnih brojki.
Ljudi koji su varali vreme
Najdugovečnija žena na svetu bila je Francuskinja Žan Kalman, koja je živela 122 godine i 164 dana. Obožavala je maslinovo ulje (koje je, prema legendi, čak koristila i za negu kože) i čokoladu – čak do kilogram nedeljno. Takođe je uživala u pušenju, ali to je možda jedina njena navika koju ne bi trebalo ponavljati.
Kejn Tanaka iz Japana živela je 119 godina. Obožavala je slatkiše i gazirana pića, ali je bila okružena porodicom i ostala je vedra do samog kraja. Amerikanka Sara Knaus živela je 119 godina. Japanac Džiroemon Kimura, koji je doživeo 116 godina, pridržavao se tradicionalnog okinavskog principa umerenosti u ishrani. A Ema Morano iz Italije, koja je živela 117 godina, decenijama je jela male obroke i bila fizički aktivna.
Šta je većini njih bilo zajedničko? Ne dijete kakve biste pronašli u sjajnim časopisima, već nekoliko jednostavnih principa. Hajde da ih razmotrimo jedan po jedan.
Pravilo br. 1: Jedite biljnu hranu, a meso retko
Evo jedne iznenađujuće istine: stogodišnjaci nisu bili na keto dijeti, nisu brojali makronutrijente u aplikacijama i nisu bili upoznati sa terminom "intermitentni post". Jednostavno su jeli mnogo povrća, mahunarki, zelenog lisnatog povrća i integralnih žitarica.
U Plavim zonama ishrana se zasniva na pasulju, sočivu, leblebijama i drugim mahunarkama – najmanje pola šolje dnevno. Meso se jelo retko, u proseku oko pet puta mesečno, i to u malim porcijama, veličine špila karata, a ne poklopca laptopa. Ovakav način ishrane, bogat vlaknima i antioksidansima, jedan je od faktora koji se povezuju sa nižom stopom kardiovaskularnih bolesti u ovim regionima.
Pravilo br. 2: "Hara hači bu" – prestanite da jedete kada ste siti 80 odsto
Stanovnici Okinave izgovaraju frazu "hara hači bu" pre jela – drevni konfučijanski podsetnik da treba prestati sa jelom kada osetite da ste siti oko 80 odsto. Ne 100 odsto, a svakako ne 140 odsto, koliko obično dostignemo za novogodišnjom trpezom.
Logika je jednostavna: signalu sitosti potrebno je oko 20 minuta da stigne do mozga. Stanovnici Okinave zato nastoje da prestanu da jedu pre nego što se potpuno zasite. Tradicionalna ishrana na ovom japanskom ostrvu podrazumevala je relativno skroman kalorijski unos, a umerenost u obrocima jedan je od principa koji se povezuju sa dugovečnošću njegovih stanovnika.
Pravilo br. 3: Obilan doručak i lagana, rana večera
U Plavim zonama najobilniji obrok uglavnom se jede u prvoj polovini dana, dok je večera lagana i rana. Nema velikih obroka u 23 sata, nakon kojih sledi izležavanje na kauču.
Stanovnici Ikare – grčkog ostrva za koje se često kaže da je mesto na kojem "ljudi zaboravljaju da umru" – imaju naviku da jedu ranije, a njihova ishrana obiluje povrćem i maslinovim uljem. Često piju i biljne čajeve.
Kada je reč o čajevima, stanovnici Ikare vekovima koriste biljke poput divljeg ruzmarina, žalfije i maslačka. Ovi napici sadrže biljne sastojke koji se povezuju sa različitim povoljnim efektima na organizam. Nisu poznavali reč "detoks" niti su plaćali skupe preparate za čišćenje organizma – jednostavno su pripremali ono što je raslo u njihovom okruženju.
Pravilo br. 4: Orašasti plodovi su vaši pouzdani saveznici
Šaka orašastih plodova dnevno navika je koju dele stanovnici gotovo svih Plavih zona. Velika studija sprovedena među adventistima iz Loma Linde pokazala je da su osobe koje su jele orašaste plodove pet puta nedeljno u proseku živele dve do tri godine duže od onih koje su ih izbegavale.
Bademi u mediteranskim zemljama, orasi, pistaći – izbor nije presudan. Važno je da birate cele, neprerađene namirnice, a ne "puter od orašastih plodova sa dodatkom šećera i palminog ulja".
Preporučena količina je oko 30 grama dnevno, odnosno jedna šaka, a ne cela kesica. Verovatno je da ćete tokom večernjeg gledanja televizije pojesti mnogo više, ali to je već sasvim druga priča.
Pravilo br. 5: Maslinovo ulje umesto drugih, manje zdravih masti
Stanovnici mediteranskih Plavih zona maslinovo ulje dodaju gotovo svemu. I to sa dobrim razlogom: bogato je mononezasićenim mastima i polifenolima, koji doprinose očuvanju zdravlja krvnih sudova i mogu imati povoljan uticaj na upalne procese u organizmu.
Maslinovo ulje često se navodi kao jedna od važnih prehrambenih navika Žan Kalman. Na Sardiniji i Ikari obilno se dodaje salatama, povrću i supama, ali se pritom koristi kao zamena za druge, manje povoljne izvore masti, a ne kao dodatak već postojećoj količini. Suština nije u tome da unosite više masti, već da birate kvalitetnije izvore.
Pravilo br. 6: Jedite sa ljudima koje volite
Ovo pravilo zapravo nema mnogo veze sa hranom. I možda je upravo zato jedno od najvažnijih.
Stogodišnjaci gotovo nikada ne jedu sami ili u žurbi. Obroci su za njih svojevrstan ritual: porodica, razgovor i opušten tempo. Naučnici sve više ukazuju na značaj snažnih društvenih veza za zdravlje i dugovečnost. Prema pojedinim istraživanjima, hronična usamljenost može imati veoma ozbiljne posledice po zdravlje, a njen negativan uticaj ponekad se poredi sa štetnošću pušenja 15 cigareta dnevno.
Stanovnici Nikojе u Kostariki svoju životnu svrhu nazivaju "plan de vida", što znači "životni plan". Reč je o osećaju da ste nekome potrebni, da imate svoju ulogu i razlog zbog kojeg ujutru ustajete iz kreveta. A tu je, naravno, i zajednička trpeza za kojom se okuplja cela porodica.
Zaključak koji vredi prihvatiti
Primećujete li šta nedostaje na ovoj listi? Nema preskupe superhrane, čudotvornih suplemenata niti praškova sa neizgovorljivim nazivima.
Tajna dugovečnosti iznenađujuće je jednostavna: više biljne hrane, umerenost u obrocima, lagana i rana večera, maslinovo ulje, šaka orašastih plodova i obroci u dobrom društvu. Sve ostalo često je samo dobar marketing.
Zato možda ne bi bilo loše da ponekad ostavimo po strani proteinske pločice napravljene od sastojaka koji više podsećaju na građevinski materijal nego na hranu. Negde na Okinavi, 98-godišnji deka obrađuje svoju baštu, jede pasulj, večera sa unucima i verovatno ne razume oko čega se diže tolika fama. Ipak, njegove svakodnevne navike možda govore više o dugovečnosti nego brojne komplikovane dijete i trendovi u ishrani.