- Kontrola težine važna je ne samo zbog izgleda, već i zbog zravlja i smanjenja rizika od bolesti.
- Posebno je važna visceralna mast i obim struka.
- I mali gubitak od 5-10% težine, uz ishranu, kretanje i dobar san, može poboljšati metabolizam i smanjiti rizik.
Osećati se dobro u svojoj glavi je divno. Savršeno pristajuća haljina, samopouzdanje koje osećate kada se pogledate u ogledalo i opuštena ličnost, sve je to važno. Ali višak kilograma ima i drugu stranu, onu koja se često zanemaruje u vrevi svakodnevnog života. Kontrola težine je važna ne samo da biste ispunili određene standarde, već i da biste se osećali bolje, duže ostali zdravi i smanjili neželjene rizike.
Na šta utiče višak kilograma?
Prvo što treba razumeti jeste da je masno tkivo u ženskom telu uključeno u metaboličke procese. Može uticati na hormonsku ravnotežu, krvni pritisak, zdravlje krvnih sudova i srca, kao i na to kako se glukoza metaboliše. A jedan od najznačajnijih rizika povezanih sa prekomernom težinom je razvoj dijabetesa tipa 2.
Da bismo razumeli kako je težina povezana sa dijabetesom, dovoljna je jednostavna analogija. Zamislite insulin (hormon koji pomaže glukozi iz krvi da uđe u ćelije, gde se pretvara u energiju) kao ključ koji otključava vrata ćelije. Kada se masno tkivo poveća, ćelije postaju manje osetljive na insulin. Kao da brava počinje da se zaglavljuje, ključ je tu, ali vrata je teško otvoriti. Razvija se insulinska rezistencija, telo je primorano da proizvodi više insulina kako bi glukoza mogla da uđe u ćeliju. Vremenom, pankreas više ne može da se nosi sa ovim opterećenjem, a nivo glukoze u krvi raste. Tako se razvija predijabetes, a zatim i dijabetes tipa 2.
Visceralna mast, koja okružuje unutrašnje organe i nalazi se u predelu abdomena, zaslužuje posebnu pažnju. Ona je metabolički aktivna, proizvodeći supstance koje narušavaju osetljivost na insulin. Stoga je obim struka veoma informativan zdravstveni marker. Za žene se vrednost veća od 80 centimetara smatra alarmantnom, a za muškarce vrednost veća od 94 centimetra.
Zašto je ovo postalo toliko važno u poslednje vreme?
Broj ljudi sa ovom bolešću se više nego udvostručio od 2000. godine. A približno isti broj njih još uvek nije svestan svog stanja. Bolest može ostati neotkrivena dugo vremena, godinama ne dajući očigledne znake, dok postepeno nagriza zdravlje.
Međutim, dobra vest je da se u mnogim slučajevima rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 može smanjiti. Za razliku od tipa 1, dijabetes tipa 2 je u velikoj meri određen načinom života, to je jedini tip dijabetesa koji se može sprečiti obraćanjem pažnje na ishranu, težinu i svakodnevne navike.
Važno je da razgovarate sa svojim lekarom o potrebi testiranja na dijabetes tipa 2 u sledećim situacijama:
- starost preko 45 godina
- prekomerna težina
- dijabetes melitus kod bliskih srodnika - roditelja, braće ili sestara
- istorija gestacijskog dijabetesa i/ili rođenje deteta težine veće od 4 kilograma
- visok krvni pritisak, srčana i vaskularna oboljenja, nepovoljan nivo holesterola
- nedostatak vežbanja
- sindrom policističnih jajnika
- prethodno dijagnostikovan predijabetes
Zapamtite da što se ranije otkriju poremećaji metabolizma ugljenih hidrata, veća je mogućnost da se na njih utiče.
Nema potrebe da jurite za brojkama veličine časopisa. Naučni podaci pokazuju da čak i mali gubitak težine (5-10% od vaše početne vrednosti) može poboljšati vaš metabolizam i smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Vaš fokus ne bi trebalo da bude na vagi, već na vašem nivou energije, vašem blagostanju i smanjenju rizika. Ovo je drugačija perspektiva: nemojte se kažnjavati zbog viška kilograma, već upravljajte svojom težinom kako biste se brinuli o sebi.
Šta se može učiniti za prevenciju?
Radikalne dijete i stroga ograničenja su ovde od male pomoći, jer često dovode do nervnih slomova, razočaranja i povratka kilograma. Mudrije je razviti ishranu koja se može održati dugoročno, jedite više povrća, integralnih žitarica, mahunarki i ribe, a manje prerađene hrane i dodatog šećera. Omiljene poslastice ne moraju nužno biti eliminisane, važno je da se uklapaju u celokupnu ishranu. Održivost je u ovoj situaciji mnogo važnija od privremenih ograničenja.
Važno je zapamtiti da prekomerna težina, iako je značajan faktor rizika, nije jedini. Nasleđe, starost, način života i gestacijski dijabetes, stečen tokom trudnoće, takođe igraju ulogu. Mršavost ne garantuje da osoba neće razviti dijabetes, a nekoliko kilograma viška ne znači nužno da će razviti bolest. Mnogo toga zavisi od svakodnevnih aktivnosti osobe.
Na primer, fizička aktivnost nije ništa manje važna: hodanje, ples, plivanje, vožnja bicikla i aktivna igra sa decom. Preporučeni cilj je 150 minuta umerene aktivnosti nedeljno, što je oko pola sata pet dana u nedelji. Ovo se može rasporediti u kratkim intervalima: deset ujutru, deset popodne i deset uveče.
Posebnu pažnju treba obratiti na san i dnevnu rutinu, hronični nedostatak sna povećava nivo hormona stresa, povećava glad i narušava funkciju insulina. Dobar noćni odmor treba da traje najmanje 7-8 sati, sa manje-više doslednim buđenjem i odlaskom na spavanje.
Promena svega odjednom je, naravno, teška i nepotrebna. Mali koraci koji postepeno postaju navike mogu dati trajnije rezultate. Pokušajte da zamenite jedno zašećereno piće dnevno vodom, dodate petnaest minuta hodanja ili dodate više povrća na tanjir. Posle samo mesec dana, takve promene obično daju primetne rezultate.