Kad govorimo o „najpametnijem čoveku na svetu“, ime Vilijam Džejms Sajdis redovno iskače. Iako mnogi podaci o njegovom životu imaju element mitologije — procenjuju se da je IQ imao između 250 i 300 — ono što je zaista fascinantno nisu samo njegove rane sposobnosti, već navike koje je gajio, a koje su omogućile njegov mozak da „radi kao sat“.

U nastavku izdvajamo dve ključne navike zbog kojih je njegov um bio toliko izuzetan — i koje, uz prilagođavanje, mogu biti inspiracija i danas.

1. Neprekidno usmereno učenje bez cilja nagrade

Sajdis je od malih nogu pokazivao izuzetnu radoznalost: već pre treće godine učio je da čita i da barata slovima pomoću kockica.

Iako su ga roditelji usmeravali – otac Boris Sajdis razvijao je posebne tehnike ranog obrazovanja – ono što je Sajdisa razlikovalo bila je unutrašnja motivacija: učio je zato što ga je zanimala stvar, ne zbog rezultata ili nagrade.

shutterstock_2045173901.jpg
Foto: Shutterstock

Zašto ovo ima smisla za razvoj mozga?

Učenje bez pritiska potrebe za takmičenjem ili eksplicitnom nagradom omogućava mozgu da obrađuje informacije dublje i integriše znanje duže.

Neprekidan rad na konceptima i temama koje izazivaju interesovanje dovodi u stanje tzv. „flow“ — mentalni tok kojim su veliki umovi često obeleženi.

Sajdis je pokazivao sposobnost duboke koncentracije i upornog rada na problemima, što je osnova za formiranje složenih neuronskih mreža.

2. Fokusirano rešavanje problema i disciplinovana pažnja

Druga navika po kojoj je Sajdis ostao upamćen jeste izuzetna sposobnost da se posveti zadacima i rešava ih uz disciplinu. Čak i kao dete, pokazivao je interesovanje za brojne teme — od matematike, preko jezika, do izuma vlastitog jezika („Vendergud“).

Žena čita
Foto: Shutterstock

Kako je ta navika funkcionisala u praksi i šta možemo naučiti?

Sajdis je brzo prelazio sa jednom idejom na drugu, ali svaki put s potpunom koncentracijom i predanošću — to je razvijalo mentalnu izdržljivost.

Umesto da se razbacuje interesima površno, biran je fokus na ono što ga je istinski zanimalo — i to je stvaralo dubinu znanja i razmišljanja.

Za današnje vreme: manje distrakcija, fajlovi koji čekaju na „srediti kasnije“ mogu ubiti one sitne navike koje grade veliki um — Sajdis je pokazao da ekstremna pažnja u kombinaciji sa izborom pravih tema donosi izuzetan rezultat.