Jedna od malobrojnih diva bivše Jugoslavije koja je uspela da ispuni san o svetskoj slavi, čuvena Olivera Katarina, opstala je uprkos svim preprekama i osporavanjima, a danas više nego ikad uživa poštovanje i naklonost publike.
Temperamentna i fatalna diva bivše Jugoslavije, jedinstvena Olivera Katarina, iza sebe ima zadivljujuću životnu priču na kojoj mogu da joj pozavide i mnoge svetski poznati dame. Često osporavana i zabranjivana, poznata umetnica vraćala se pred publiku nalik feniksu. Olivera je rođena 5. marta 1940. godine u porodici Petrović, u Beogradu, piše Story.rs.
Odigrala je preko trideset uloga na filmu i sarađivala sa najpoznatijim filmskim rediteljima poput Šamonija, Brekstona, Miće Popovića, Saše Petrovića, Matsona... Jedna od njenih najznačajnijih uloga s početka karijere bila je ona u ostvarenju Saše Petrovića "Skupljači perja" iz 1967. godine. Film je dobio Oskara, a njoj su se otvorila vrata naše i svetske kinematografije. Posle decenija medijske i profesionalne izolacije, vratila se na veliko platno ulogom u filmu "Čarlston za Ognjenku" Uroša Stojanovića. Nakon burnih godina, privatnih uspona i padova, Olivera se danas s istim osmehom na licu i setom seća svog bezbrižnog odrastanja u Beogradu.
Kako kaže, bile su to godine velikog siromaštva, ali ljudska toplina i drugarstvo nisu nedostajali. Katarina ne krije da je od najranijeg detinjstva pokazivala svoju ljubav prema umetnosti i javnim nastupima.
"Scena me je oduvek privlačila, pa sam u osnovnoj školi počela da igram balet. Tata je bio užasnut jer je to tada bila sramna profesija. Jednom sam dobila ulogu Pahuljice u predstavi "Pepeljuga". Silno sam patila što nisam igrala Pepeljugu, znala sam ceo tekst i nijednu probu nisam propustila. Devojčica koja je trebalo da glumi Pepeljugu nije se pojavila na premijeri, pa su mi dali njenu ulogu i tako sam postala glumica", priča Olivera koja je po završetku osnovne škole upisala gimnaziju, a tada se prvi put i zaljubila. Njena prva ljubav bio je poznati vaterpolista Milan Muškatirović Gale, s kojim je provela nekoliko godina.
Imala je strogog oca i morala je da dolazi kući čim padne mrak, jer je u suprotnom bila strogo kažnjavana i to tako što je čučala u ćošku dok ga ne zamoli za oproštaj. Pošto je, kaže, u mladosti bila nepokorna i tvrdoglava, stalno je s ocem dolazila u konflikt.
"Galeta, čuvenog vaterpolo golmana Milana Muškatirovića, upoznala sam sa četrnaest godina na igranci. To je bila ljubav na prvi pogled. Svakog dana čekao me je ispred škole i pratio do kuće, gde smo se teška srca razdvajali. Za našu ljubav znala je čitava škola, a kasnije i ceo Beograd. Kada je otac čuo za to, dobro se raspitao o mladiću s kojim se zabavljam i ućutao. Iako mu se Gale dopao, pa mi više nije zabranjivao da izlazim, nikada ga nisam dovela kući", priseća se umetnica svoje prve ljubavi, a po očevoj želji, Olivera se posle gimnazije protiv svoje upisala na Pravni fakultet u Beogradu, ali u tome se nije pronašla.
U Parizu je radila od šest ujutru do dva po podne i posle godinu dana takvog života vratila se u Beograd. Dok je živela u Parizu, bila je jako upadljiva zbog svoje lepote i držanja, što je bilo veoma opasno. Ljudi su stalno nasrtali na nju, ali nikada nije imala većih neprijatnosti. Tada joj se ozbiljno udvarao jedan riđ i vrlo zgodan monarh, čije ime nikada nije obelodanila jer je i danas kralj jedne države. Ipak, nije uspeo da je osvoji jer je bila zaljubljena u Milana - Galeta Muškatirovića.
Po povratku iz Pariza upisala je Pozorišnu akademiju i razišla se sa Galetom jer je imala osećaj da je on sputava. Bio je mnogo ljubomoran i nije mogao da podnese ljubavne scene koje su neke uloge podrazumevale, zbog čega se i završila njihova dvogodišnja ljubav.
Akademiju je upisala u klasi profesorke Ognjenke Milićević, zajedno sa Petrom Kraljem, Stanislavom Pešić, Milenom Dravić, Brankom Zorić... Već na drugoj godini sudija, 1962. dobila je stalni angažman u Narodnom pozorištu. Igrala sam naslovnu ulogu u "Koštani". Posle premijere osvanuo je tekst mladog kritičara Vuka Vuča, koji je za nju napisao da je "milolika priučena balerina". Toliko ju je pogodila ta rečenica da ga je, prvom prilikom kada ga je srela u Klubu književnika, ošamarila.
Nastalo je opšte ludilo, pljuštale su šaljive dosetke, atmosfera je postajala sve zagrejanija i u jednom trenutku on ju je iznenada upitao: "Da li biste postali moja žena?" Ostala sam bez reči, a svi glumci već su nazdravljali budućim mladencima. Ipak, bila je zadovoljna jer je čoveka koji joj se podsmevao naterala da je poštuje.
Tada je imala dvadeset godina. Njih dvoje, obučeni u crno, našli su se pred matičarem. U to vreme, Vuk je četiri godine bio u vezi sa Dagmar Stojanović, što Olivera nije znala. To ju je osvestilo, zaplakala je i promrmljala kroz suze da ga ne poznaje i ne voli. Poželela je da što pre pobegne, ali je u tom trenutku zazvonio telefon, a na drugoj strani žice je bio njen otac. On je urlao i pretio da će je se odreći jer je izazvala tragediju.
Posle razvoda, Olivera nije mogla da se vrati kod roditelja, pa je od honorara koji je dobila za film "Dobra kob" iznajmila garsonjeru. Iako je u to vreme već bila poznata glumica, odjednom više nije bila po volji pozorišnim moćnicima.
"Mira Trailović je često bila ozbiljna prepreka mojoj pozorišnoj karijeri. Nudila mi je komade na čitanje i obećavala uloge, ali kasnije ih je dodeljivala drugim glumcima. Štampa je stala na moju stranu, ali i neke kolege koje su smatrale da sam nepravedno oštećena. Dok je ležala u bolnici, Mira me je pozvala i zamolila da joj oprostim. Međutim, tu nije bio kraj mojim nevoljama. Posle mog dolaska sa Kanskog festivala, odstranili su me iz Narodnog pozorišta i presudili mi otkazom bez ikakvog obrazloženja. Ceo Radnički savet pobunio se zbog toga, ali ja sam ipak napustila pozorište", seća se Olivera.
Ona je posle toga uporno pokušavala da u Avala filmu dođe do neke uloge. Trinaest puta bila je pozivana na probna snimanja i odbijana. Sa dvadeset i dve godine fatalno se zaljubila u Ratka Draževića, direktora Avala filma.
"I Ratka sam prvi prut srela u Klubu književnika. Sedela sam sa Mirom Trailović i ona mi je objasnila o kome je reč. Savetovala mi je da mu priđem i otvoreno ga pitam zašto me ne angažuju, pa sam energično ustala i prišla njegovom stolu. Pružajući mu ruku, drsko sam rekla: "A vi ste taj čuveni švaler zbog kojeg me odbijaju u Avala filmu? Ponudio mi je da s njim popijem kafu i ja sam pristala. Oči su mu bile krupne i crne, a iz njih je sijala beskrajna nežnost. Rodila se velika ljubav", kaže Olivera. S njim je provela sedam godina i živela na visokoj nozi u Parizu, Milanu, Rimu... On je stvarao njenu karijeru. Ipak, napustila ga je jer nije želeo da se ostvari kao majka, hteo je da se glumica posveti samo karijeri i da postane najveća svetska zvezda.
"Da bih se uverila u to, otišla sam do njegovog stana. Dobio je penicilinski šok i ležao nepokretno na krevetu, a kada mu se stanje popravilo, otišla sam kući. Posle toga želeo je da se revanšira i pozvao me je na ručak. Izašla sam s njim iz inata Ratku koji me je smrtno uvredio. Miladin mi se danima udvarao i slao mi pisma u kojima je pisao kako mu je najveća želja da sa mnom ima sina. U to vreme majka mi je umrla i bila sam očajna. Svake noći, tačno u ponoć, posećivala sam njen grob u Dobanovcima. Jednom prilikom, dok sam klečala nad majčinim spomenikom, čula sam njene reči upućene meni: 'Uzmite se, imaćete sina' ", govori umetnica koja je ubrzo uzela majčino ime i udala se za Miladina s kojim je dobila sina Maneta.
"Posle godinu dana braka, ostala sam u drugom stanju. U trideset prvoj godini dobila sam sina i mojoj sreći nije bilo kraja, ali ona nije dugo trajala. Kada je Mane imao samo sedam meseci, njegov otac doživeo je tešku saobraćajnu nesreću, a s njim u kolima bili su Branko Pešić i Simo Zatezalo. Miladin je zadobio dve frakture lobanje, unutrašnje krvarenje... Svakodnevno sam ga obilazila dok je ležao nepokretan u bolnici i nekoliko godina posle nezgode ipak je preminuo", setno priča Olivera.
"Nisam posesivna majka i mislim da će moja buduća snajka to uvideti jer ću se skloniti i učiniti sve da oni budu srećni. Bila bih veoma radosna da doživim da postanem baka. I srce i dušu bih mu dala, ne bih bila od onih baka koje ne žele da učestvuju u čuvanju unuka, već bih mu se posvetila u potpunosti", govori glumica koja priznaje da nakon smrti svog supruga nije srela muškarca koji bi zavredeo njenu pažnju.
"Volela sam izuzetne ljude pa mi Bred Pit, kada ga uporedim s njima, izgleda kao devojčica. Oni su bili zgodni, muževni, visoki, pravi divovi, a ja sam se pored njih osećala kao prava devojčica i žena. Imala sam udvarača, ali niko nije zavredeo moju pažnju. Da mi je srce za nekim zadrhtalo, sada ne bih bila sama. Lično sam se odlučila na samoću, nisam želela da s nekim budem polovično u vezi", zaključuje Olivera Katarina, jedna od najfatalnijih Srpkinja prošlog veka.