Vest da stiže nastavak kultne domaće komedije „Kad porastem biću Kengur“, pod nazivom „Kengur se vraća kući“, za kratko vreme privukla je veliku pažnju publike. Originalni film odavno je prerastao okvire obične komedije i postao deo domaće popularne kulture, pa su očekivanja od nastavka samim tim velika.
Ipak, umesto jednoglasnog oduševljenja, prva najava i zvanični poster izazvali su brojne reakcije. Dok se deo publike raduje povratku poznatih likova i atmosferi filma, drugi smatraju da nastavak nije bio potreban i da prvi promotivni materijal nije opravdao njihova očekivanja.
„Nije nam bio potreban nastavak“
Jedan deo publike odmah je izrazio skepsu prema ideji da se priča nastavi toliko godina nakon originala.
„Kad porastem biću Kengur“ za mnoge nije samo još jedna domaća komedija. Film je ostao upamćen po specifičnom humoru, kultnim replikama, upečatljivim likovima i atmosferi Voždovca, zbog čega njegovi obožavaoci strahuju da bi novi film mogao da naruši ono što je original učinilo posebnim.
Na društvenim mrežama tako su se pojavili komentari da pojedine filmove jednostavno ne treba nastavljati, posebno kada su snažno vezani za određeno vreme i generaciju.
Takve reakcije nisu neobične. Kada se posle mnogo godina vrati ostvarenje koje je publika zavolela u nekom drugom periodu života, očekivanja umeju da budu ogromna. Svako odstupanje od poznatog tona lako može da se doživi kao razočaranje.
S druge strane, postoje i oni koji smatraju da nastavak ne treba unapred osuđivati. Film još nije stigao pred publiku, pa će tek kada bude prikazan u celini biti jasno da li je uspeo da sačuva duh originala ili će ostati samo pokušaj da se probudi nostalgija.
Poster izazvao burne reakcije
Pored same ideje o nastavku, posebnu pažnju privukao je i zvanični poster.
Deo publike ocenio ga je kao previše jednostavan i neinventivan, dok su pojedini korisnici društvenih mreža smatrali da vizuelni identitet nije dovoljno upečatljiv za film koji iza sebe ima toliku bazu obožavalaca.
Kod nastavaka kultnih ostvarenja poster često predstavlja prvi kontakt publike sa novim filmom. Pre nego što pogledaju trejler, saznaju detalje o radnji ili čuju utiske prvih gledalaca, upravo fotografija i vizuelni identitet treba da probude radoznalost.
Ovoga puta, međutim, čini se da je kod dela publike efekat bio potpuno suprotan.
Jelisaveta Orašanin našla se u centru pažnje
Najviše komentara izazvala je fotografija Jelisavete Orašanin, koja se na posteru nalazi gotovo u prvom planu.
Pojedini korisnici društvenih mreža kritikovali su način na koji je glumica prikazana, dok su drugi odmah stali u njenu odbranu. Njihov argument je da filmski poster nije isto što i modna kampanja, fotografija sa crvenog tepiha ili pažljivo stilizovana objava na društvenim mrežama.
Glumica je na posteru predstavljena u kontekstu lika koji tumači, a izgled filmskog junaka ne mora nužno da odgovara idealizovanoj predstavi o tome kako javna ličnost treba da izgleda.
Frizura, šminka, garderoba, osvetljenje, kadar i način fotografisanja deo su filmske karakterizacije. Zbog toga poređenje jedne fotografije iz promotivne kampanje sa profesionalno stilizovanim fotografijama poznatih ličnosti može biti prilično nezahvalno.
„Šta vam je?“ – komentari podelili publiku
Dok su jedni pisali da im se poster jednostavno ne dopada, drugi su otišli korak dalje i komentarisali izgled glumice.
Upravo tu otvorila se mnogo šira rasprava o načinu na koji se na društvenim mrežama komentarišu poznate žene. Kritika filma, postera ili promotivne kampanje potpuno je legitimna, ali komentarisanje nečijeg tela i izgleda na uvredljiv način teško se može nazvati filmskom kritikom.
Jelisaveta Orašanin nije fotografisana za naslovnu stranu modnog magazina, već kao deo promocije filmske priče. Može se raspravljati o tome da li je fotografija dobro odabrana, da li poster funkcioniše i da li vizuelni identitet odgovara filmu.
Ali pitanje da li glumica na jednoj fotografiji izgleda dovoljno atraktivno ne bi trebalo da bude važnije od njenog rada i uloge koju ima u filmu.
Nastavak ima težak zadatak
„Kad porastem biću Kengur“ ostavio je snažan trag upravo zbog prepoznatljivog humora, likova i atmosfere. Zato će „Kengur se vraća kući“ od samog početka imati veoma težak zadatak – da ponudi nešto novo, a da istovremeno ne izgubi ono zbog čega je original postao kultni film.
Publika će, kao i uvek, imati poslednju reč. Međutim, ta ocena imaće mnogo više smisla tek kada film bude mogla da pogleda u celini.
Do tada će se polemika uglavnom voditi oko trejlera, postera, glumačke ekipe i prvih najava. A upravo reakcije na poster pokazuju koliko je teško vratiti kultni film posle mnogo godina.
Nastavak se ne takmiči samo sa novim ostvarenjima. On se takmiči i sa uspomenom koju publika već ima.
Stil / Ona.rs