o njenoj vezi sa bARTONOM SE I DALJE PRIČA

Jelisaveta Karađorđević o muškarcima koje je volela: On je hteo da se oženi princezom, ja sam htela da postanem glumica!

Sve samo ne običan ljubavni život

Vip priča
Autor:
Jelisaveta Karađorđević o muškarcima koje je volela: On je hteo da se oženi princezom, ja sam htela da postanem glumica!
Jelisaveta Karađorđević i Dragan Babić, Foto: Kurir / Dragan Kadić

„Da li si našao to što si tražio?“, pitala je jedna princeza svog princa dvadesetih godina prošlog veka, na njihovom prvom sastan ku koji se odigrao, neobično za ljude plave krvi, u jednoj bioskopskoj sali u Londonu. Princ ju je pogledao nežno i odgovorio: „Konačno!“ Akteri ove scene bili su Olga, princeza od Grčke i Danske i Pavle Karađorđević, princ od Jugoslavije. Ovaj, skladni i srećni par, venčao se u Beogradu 1923. godine. Izrodili su troje dece: Aleksandra (1924), Nikolu (1928) i Jelisavetu Karađorđević (1936). Godine 1941. bili su prinuđeni da napuste Srbiju.

Njihovu izuzetno šarmantnu, obrazovanu i hrabru ćerku, Jelisavetu Karađorđević, čiji je cilj da rehabilituje ime i delo svog oca, kneza namesnika Pavla Karađorđevića, pitamo koji je njen recept za pravu ljubav. „Prvo moramo da znamo ko smo, šta tražimo i koji je naš cilj“, kaže ona. „Ako nismo iskreni prema sebi, pogrešićemo strašno. Ima žena koje traže muškarca zbog novca ili zbog seksa, ali da li je to prava ljubav? Ja mislim da nije. Ja sam uvek tražila emocije, što takođe nije racionalno. Ipak, to je malo iskrenije nego kad je neko čist materijalista“.

Verni pratilac

Čukununuka vožda Karađorđa, praunuka velikog kneza od Rusije Vladimira Romanova i prisna rođaka britanske kraljevske porodice, živela je pola veka u izgnanstvu, bez identiteta, u Africi, Zapadnoj Evropi, Americi… Njena životna lutanja podudarila su se sa lutanjima u ljubavi. Tek kad se vratila u svoju zemlju, našla je svoj mir. Njen verni pratilac u rodnom Beogradu postao je Dragan Babić, sa kojim se upoznala u Njujorku. Dragan je skoro tri decenije uz našu princezu i pomaže joj u svim aktivnostima: humanitarnom radu, promociji njenih parfema, predstavljanju njenih knjiga za decu…

„Dragan Babić je najbolji od svih muškaraca“, kaže Jelisaveta. „Toliko dobronameran, velikodušan, trpi moj ekscentrični karakter, svaki dan misli samo o meni, on sve organizuje… Kad me ljudi zovu, on tačno zna šta će da kaže, zna da li idemo na neki prijem ili ne, oko svega se brine. On je direktor naše firme za parfeme, svaki dan proverava distribuciju, vodi knjigovodstvo, sve radi… Još je i lep, intiligentan, mnogo čita…“

Budući veoma iskrena i direktna, na pitanje koji je muškarac bio njena najveća opsesija, Jelisaveta je odgovorila: Manuel Uljoa Elias. „Ljubav žene prema muškarcu stvar je hormona“, kaže naša princeza. „Seks nam ne služi samo za zabavu, već i da kreiramo sledeću generaciju. To je nešto prirodno. To je jako. Ali ta ljubav retko preraste u pravu, kakvu ja imam sa Draganom. Kada vas intimnost ne ometa, kad možete da budete potpuno opušteni sa njim i prema njemu, to je onda prava ljubav. Da se brinete o njemu i on o vama, bez egoizma. Ego i ponos su jako povezani. To mora da prođe“. Ipak, Manuel Uljoa Elias, peruanski senator i Jelisavetin treći muž, 14 godina stariji od nje, zapravo ju je doveo u Beograd… Ali, krenimo redom…

Beg u brak

Jelisaveta, jedna od najlepših Srpkinja u svetu, koju će kao zrelu ženu voleti slavni muškarci poput Ričarda Bartona, nije ni slutila kao devojka koliku lepotu nosi i kakva joj sve iznenađenja sudbina sprema. Živela je povučeno u domu svojih roditelja u Parizu. Pored gubitka domovine, porodica je doživela još jedan strašan gubitak. Princezin mlađi brat Nikola poginuo u je u dvadeset šestoj u saobraćajnom udesu u Engleskoj. Roditelji su utonuli u tugu, a Jelisaveta je imala osećaj da im je na smetnji.

Iako se seća da je bila divlje i nemirno dete, slobodoumna i sklona avanturizmu, kad se zadevojčila nedostajalo joj je samopouzdanje u prisustvu muškaraca. Jednog dana prijateljica ju je posavetovala da se otvori, izađe među ljude i počne – da se smeši. Pomogli su joj i časovi glume na kojima je naučila kako se prikriva stidljivost.

Budući dupli Ovan u horoskopu, u dvadeset trećoj Jelisaveta je napisala ocu pismo (pošto je mama bila u Grčkoj) da se izvinjava ali da mora da napravi radikalni korak u životu da bi pronašla svoj put i sebe. Danas priča: „Grizla me je savest dugo vremena jer sam naročito mog oca mnogo uvredila, a njega sam obožavala. On sada razume zašto…“ Ovo pismo je danas kod Jelisavete jer ga je, kao i sva pisma koja je uputila roditeljima, dobila na poklon od svoje majke. Posle tog pisma provela je noć kod rođake koja je imala stan blizu aerodroma u Parizu, da bi sutra ujutru, bez ičijeg znanja, uzela taksi i sela u avion za Njujork. U Ameriku je otišla i u njoj ostala na poziv Hauarda Oksenberga, njujorškog biznismena, koga je upoznala na skijanju u Austriji. Udavši se za njega u Virdžiniji, podarila mu je ćerke Katarinu i Kristinu. Sa Hauardom, 17 godina starijim od sebe, živela je do svoje 30. godine.

„Ne znam da li je to bila prava ljubav“, priča naša princeza. „To je bio način da pobegnem i počnem samostalni život. Sačuvali smo prijateljski odnos. Kada je imao 89 godina, došao je u Beograd i tada smo se poslednji put sreli“.

Muž broj dva

Drugi suprug, Nil Balfur, britanski političar, pola Peruanac, pola Škotlanđanin, bio je osam godina mlađi od Jelisavete. Sa njim princeza ima sina Nikolasa, rođenog u Londonu, koji je danas uspešni bankar, srećno oženjen i otac devojčice koja se zove Indija. Indijin deda, Nil Balfur, živi u Varšavi, gde se bavi nekretninama i u Londonu gde mu je porodica. Sa Jelisavetom je ostao dobar prijatelj. Pišu mejlove jedno drugom, a povremeno se čuju telefonom.

„Njega sam upoznala u Londonu“, priča Jelisaveta. „Bio je duhovit, lep, sladak, a ja sam znala da je moj otac imao puno prijatelja u njegovoj familiji. Htela sam da tata bude zadovoljan kad čuje da se ja udajem za nekog iz poznate porodice“.

Opsesivna veza

Posle raspada braka sa Balfurom, što se odigralo u princezinoj četrdeset drugoj, ona je nastavila da traga za ljubavlju, nesvesna da je njeno srce već osvojio jedan čovek. Iako su se viđali retko i mahom u zvaničnim prilikama, princeza je bila opsednuta njime. „Nekad bih mislila da nisam, ali čim ga ponovo vidim, ja se neutešno zaljubim. Plakala sam, bilo mi je užasno teško… Nisam mogla da se oslobodim te strasti.“ Njemu će, treći put u životu, izgovoriti sudbonosno „Da“.

Bilo je to 1987, a muškarac o kome je već bilo reči i koji je osvojio Jelisavetino srce davne1965, bio je peruanski senator Manuel Uljoa Elias. Voleo je žene, a pričalo se da je bio i zavisnik od kokaina. Osamdesetih se povukao sa vlasti, a umro je 1992. u Španiji od kolapsa organizma.

„Kada se to desilo, bila sam u Arizoni sa ćerkom. Ništa nisam osetila…“, priča Jelisaveta. „Sad se pitam da li je to stvarno bila ljubav ili je moj Peruanac samo trebalo da me dovede u Jugoslaviju. On je bio toliko misteriozan tip. Za mene – fascinantna osoba! Venčali smo se u Limi, u Peruu. Nije bilo crkvenog venčanja. Nikad se nisam venčala u crkvi, niti sam ikada obukla venčanicu. Nažalost, kad smo postali muž i žena, ja sam otkrila nekog potpuno drugačijeg Manuela. Život sa njim uopšte nije bio interesantan, nije imao svrhe. Ali, nema veze. Izgleda da je on samo bio važan da me dovede u zemlju. Tako je počela moja avantura ovde. Malo, po malo razumela sam da je moj zadatak da raščistim istinu o mom ocu, da ispričam pravu istoriju ljudima ovde u Srbiji i ex-Jugoslaviji“.

Volim da se šalim

Zahvaljujući političkom statusu svog muža, Manuela Uljoa Eliasa, Jelisaveta je 1987. dobila srpsku vizu i konačno, u njegovom društvu, doputovala vozom iz Budimpešte u Beograd. Kročivši na svoju zemlju, posle 46 godina izgnanstva, princeza je briznula u plač. Dve godine kasnije ostaviće Manuela. On je bio besan jer Jelisaveta napušta njega a ne napušta Srbiju. Zvao ju je telefonom i pretio…

Ona je, međutim, konačno našla svoju domovinu, harmoniju, cilj… Našla je i ljubav, Beograđanina Dragana Babića, bivšeg operskog pevača koji s ponosom nosi status princezinog vernog pratioca. Sa njim se nije venčala, niti namerava… „I da me zaprosi, ja ne bih htela“, šali se princeza. „Za mene je to ropstvo. Mi smo srećni u našem partnerstvu. Pošto nismo u braku, nema pritiska. Kad sam imala 10 godina, najviše sam volela jednu američku pesmu: Moram biti slobodna da jašem gde hoću, bez granica. To mi je još uvek u duši“. Na pitanje koji joj je kompliment od njenih muškaraca ostao u duši, Jelisaveta je dala neobičan odgovor: „Ja mnogo volim da se šalim. Kada nešto glupo radim i oni puknu od smeha, to je za mene najveći kompliment. Volim da se zakikoćem…“

Veza s Bartonom

Ričard Barton i Jelisaveta Karadjordjević, 1965. Bas lepa nasa Jelisaveta bila...Dama In..

Objavljuje Suzi Jovanovic u Utorak, 3. prosinca 2019.

Fascinantan tip kad je trezan, ali kad popije – strašan“, priča princeza Jelisaveta. „Sa njim sam bila dva meseca. Bili smo zajedno na Azurnoj obali. On se toliko napio da je otišao u sobu da legne. Hteo je da ja budem pored njega. Da sedim i gledam kako on spava. Nisam ga poslušala, otišla sam da igram tenis. To je bio naš kraj. Nije to bila velika ljubav. On je hteo da se oženi princezom, ja sam htela da postanem glumica u Holivudu.“

Čerka srpske princeze Jelisavete Karađorđević, pre nekoliko godina iznela je podatak o ljubavnoj vezi njene majke i Ričarda Bartona, bivšeg muža Elizabet Tejlor.

- Sećam se da je bilo jutro i da sam prvi put u životu poželela da sa svojom ćerkom Indijom porazgovaram o Elizabet Tejlor, mojoj majci i Ričardu Bartonu - počinje priču Katarina Oksenberg.

- Tako da možete da zamislite moje čuđenje kada je nakon samo sat vremena zazvonio telefon i kada sam saznala da je ona preminula - dodaje Katarina.

- Nikada neću zaboraviti njene ljubičaste oči, milozvučan glas i zločest smisao za humor. Elizabet je bila jedna od najzabavnijih i najbistrijih žena koje sam ikada upoznala. Posebno me je odušeljavalo to koliko je stajala čvrsto na zemlji i koliko je bila otvorena i iskrena - kaže ona.

Katarina je jednu od najlepših svetskih glumica upoznala sa samo sedam godina.

- Joj, i sada sve to deluje kao da se desilo juče. Baš pred taj božićni raspust ostala sam bez dva prednja zuba. Mama, tata, sestra Kristina i ja otišli smo te zime u Gštad, u Švajcarsku, mada mi ti zajednički odmori nikada nisu bili jasni, jer su mama i tata (Hauard Oksenberg) već uveliko bili razvedeni. Stoga mi je to poziranje pred ljudima i izigravanje srećne porodice pred ljudima izgledalo pomalo bizarno - priča ona, i dodaje:

- Tek što smo doputovali, odmah smo se spremili i otišli do planinske kolibe koju su imali Elizabet Tejlor i njen muž Ričard Barton, jer smo imali dogovorenu večeru sa njima. Tada sam bila premlada da bih mogla da naslutim koliko su njih dvoje bili poznati i slavni, ali nikada neću zaboraviti njenu siluetu pored kamina sa čašom vina u ruci. Ta slika ostaće mi zauvek urezana u sećanje.

Dok su Jelisaveta, Hauard, Ričard i Elizabet večerali, Katarina je sa sestrom bila na donjem nivou kolibe u sobi njenih sinova.

- Majkl i Kris Vilding su me opčinili istog trenutka kada sam ih upoznala. Upravo zbog toga je nedostatak mojih prednjih zuba predstavljao neopisivu agoniju za mene. Želela sam da se smešim, a nisam smela, jer me je bilo sramota, nisam imala prednje zube! Da sve bude gore, pri tom sam se zaljubila do ušiju! Nikada kasnije nisam upoznala tako opasan i šarmantan dvojac kao što su bili njih dvojica - priseća se Katarina.

Soba mladih Vildinga bila je prepuna rupa od metaka. Njih dvojica su tom prilikom Katarini i Kristini pokazali svoje pištolje, našta su dve devojčice preplašene skočile na nenamešten krevet.

- Ovo je život, pomislila sam! To je bilo detinjstvo kakvo sam ja želela: Dečji Divlji zapad, gde je sve bilo dozvoljeno, meci i nered. Šta bi dete moglo da poželi više od toga?! Njihovo odrastanje nije bilo ni nalik mom tradicionalnom engleskom vaspitanju koje sam imala. I zbog toga sam se pitala ko li su ti fantastični roditelji koji dozvoljavaju svojoj deci da se ponašaju tako. Po mojoj proceni, ta deca su dobila roditelje na džek potu. I tada je, verujem, bilo prvo veče kada je seme iz zemlje čuda posađeno duboko u moju podsvest. Tako da možete da zamislite koliko je bila ironična situacija kada su se moja majka i Ričard Barton verili šest godina kasnije - navodi Katarina.

Ričard Barton i Elizabet Tejlor su se razveli u junu 1974. godine, a Ričard Barton i jugoslovenska princeza su se verili septembra te iste godine. Nakon samo godinu dana Ričard je opet oženio Elizabet Tejlor.

- Čitava priča je pomalo zamršena. Ja sam tek kasnije saznala da Elizabet Tejlor nije bila baš presrećna zbog poznanstva sa mojom majkom - iskrena je Katarina.

Kneginja Jelisaveta Karađorđević i Ričard Barton u kućnoj atmosferi Bartonovog doma, 1974.

Objavljuje Fragmenti prošlosti u Ponedjeljak, 12. listopada 2020.

Ona navodi da je Ričard bio čaroban čovek i da je zbog njegovog magičnog uticaja i sama poželela da istražuje Holivud i postane deo sveta na filmskom platnu. Katarina kaže da iako nije bio dugo u njenom životu zauvek ga je obeležio u najpozitivnijem mogućem smislu.

- Između svojih pijanih sesija, koje su na kraju i navele moju majku da ga ostavi, bio je najdivnija, najbrižnija i najposvećenija očinska figura u mom životu. Naučio me je Šekspira, zajedno smo slagali gigantsku slagalicu od skoro dva metra. Išli smo da se kockamo u kazinu, a kako sam bila maloletna krio me je ispod ekrana. Dozvoljavao mi je da se kladim, nestajao bi, a onda bi se vraćao sa gomilom kesica čipsa i govorio da sam pobedila. Dozvoljavao mi je da vozim Mercedes po autoputu, a na mesto vozača mi je stavljao jastuke kako bih mogla da dohvatim volan i kočnice. Srećna sam jer je udahnuo magiju u moj život - priča ona.

foto: Profimedia

Katarina kaže da je Bartona poslednji put videla kada je imala 16 godina. Tada je bio na Brodveju u predstavi Ekus.

- Sećam se da sam sedela u prvom redu. Na kraju predstave kada su se glumci klanjali publici, on je odjednom sišao sa scene, došao do mene, uhvatio me za ruku i bukvalno me odvukao na pozornicu da se poklonim sa njim. U tom trenutku me je bilo strašno sramota. Ali sada sa ove distance uviđam i veoma poštujem simboliku njegovog gesta. On je tada štafetu preneo na mene. Iako ne verujem da ću ikada dostići njegovu genijalnost, niti da ću biti tako odlična u glumi kao što je on bio, sada znam da me je upravo on usmerio i pomogao mi da ostvarim svoju sudbinu. Što se Elizabet tiče, nju sam srela mnogo godina kasnije dok sam živela u Los Anđelesu, sećam se da mi je jednom prilikom prišla i rekla:

- Bilo je perioda kada sam strašno mrzela tvoju majku Jelisavetu Karađorđević, ali ne mrzim je više! Molim te pozdravi je u moje ime i reci da je volim - dodaje ona.

Katarina se nada da je ona, njena zamalo maćeha, konačno pronašla mir na nebu i da se sjedinila sa svojom velikom ljubavlju Ričardom Bartonom.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs