Cena slave

Dok se lečila od zavisnositi lekari je silovali, trovali hranom i držali u sobi sa pacovima:Od Holivuda do psihijatrije!

Frenses Farmer je imala velike snove, ali sve je krenulo po zlu

Vip priča
Autor:
Dok se lečila od zavisnositi lekari je silovali, trovali hranom i držali u sobi sa pacovima:Od Holivuda do psihijatrije!
Foto: Wikipedia

Tada 22-godišnja Franses Farmer je odlučila da se 1935. godine iz Sijetla preseli u Njujork. Nadala se da će tamo pokrenuti svoju karijeru u pozorištu, ali umesto toga potpisala je sedmogodišnji ugovor s Paramount Pictures. Od 1936. do 1958. godine pojavila se u 15 filmova u kojima je glumila uz zvezde poput Binga Crosbija i Kerija Granta.

Franses Farmer je želela da je kao glumicu shvate ozbiljno, a u Njujorku je privukla pažnju Kliforda Odetsa koji joj je ponudio ulogu u svojoj drami Golden Boy. Kritičari su njeu glumu nahvalili i ona je nastavila da radi u pozorištu. Nekoliko meseci godišnje provodila je u Los Anđelesu i glumila u filmovima.

Njen život se 1942. godine počeo raspadati. Te godine razvela se od supruga, a nakon što je odbila da glumi u Take A Letter, Darling, Paramount je suspendovao njen ugovor. 19. oktobra je uhapšena zbog vožnje u pijanom stanju. Kaznili su ju sa 500 dolara i zabranili joj alkohol. 6. januara 1943. godine izdat je nalog za njeno hapšenje jer još do tada nije platila kaznu. Policija je pronašla 14. januara u hotelu, pijanu i golu na krevetu. Priznala je da je "pila sve čega se mogla dočepati, uključujući i Benzedrine". Osuđena je na 180 dana zatvora.

Bila je poznata po svom nasilničkom ponašanju, izazvanom alkoholom, pa je tako ozledila konobara, policajca, udarala ih nogama i cipelama. Njena zaova, koja je bila prisutna na suđenju, zaključila je da bi bilo bolje da je umesto u zatvor stave u neku psihijatrijsku ustanovu. Tako je u Kimbal u sanatorijumu u Kaliforniji provela devet meseci. Njena majka Lilian dobila je starateljstvo pa su se njih dve vratile u Sijetl. Ali ni tamo joj nije bilo mnogo bolje. 24. martu 1944. godine opet je primljena u bolnicu, a nakon tri meseca puštena, navodno izlečena.

Na slobodi se nije zadržala dugo, a majka ju je ponovno u bolnicu poslala u maj1945. godine. S manjim prekidima u bolnici Vestern Stejt provela je gotovo pet godina. Upravo tih godina i u toj instituciji razvila se zloglasna priča koju je predstavio Vilijam Arnold u knjizi iz 1978. godine. Tvrdio je Arnold da je knjiga njena biografija i da su lekari nad njom izvodili lobotomiju. Na suđenju o kršenju autorskih prava vezanih za adaptaciju knjige za filmske ekrane 1983. godine Arnold je priznao da je priču izmislio. Sudija je presudio da je "djelove knjige Arnold izmislio iako je knjigu izdao kao delo koje nije fikcija".

foto: Wikipedia

Ali šteta je učinjena. Film o Franses uključio je njenu lobotomiju i tako je ta izmišljotina, bez obzira što je bila samo to, postala zapravo činjenica. Manje jeziva priča zapravo je prošla neprimećeno. Tri godine pre tog filma njena sestra Edit Eliot o njenom životu pisala je u knjizi Look Back In Love. U njoj je napisala da je njihov otac posetio bolnicu 1947. godine i stigao taman na vreme da spreči lobotomiju. Zapretio im je tužbom ako budu na njegovoj kćerki izvodili bilo kakve eksperimente. Sama je pretrpela niz zlostavljanja u bolnici. U posthumno objavljenoj autobiografiji "Will There Really Be A Morning?'" napisala je da "su je silovali bolničari, glodali pacovi i da je otrovana zagađenom hranom, zarobljena u postavljenim ćelijama, obučena u ludačku košulju i gotovo utopljena u kadi punoj hladne vode". Knjigu je započela ali je nije završila, već je to učinila njena bliska prijateljica Džin Ratklif. Možda su neki delovi i ulepšani kako bi se zadovoljile želje izdavača. 1983. godine mediji su pisali kako je Ratklif namerno neke delove priče prikazala dramatičnijim nego što su bili u nadi da će joj osigurati ugovor za film.

Bez obzira koliko je tih informacija bilo tačno, 25. marta Farmer je otpuštena iz Vestern Stejst bolnice i ovog puta zauvek. U strahu da bi je majka mogla opet smestiti u bolnicu, Farmer je pokušala da se reši njenog starateljstva. 1953. godine sudija je doneo odluku da je sposobna da se brine sama za sebe. Nakon smrti roditelja preselila se u Eureku u Kaliforniji i postala knjigovođa. Povezala se sa televizijskim direktorom Lelandom Mikeselom koji ju je uverio da se vrati na televiziju. Posle su se venčali, a kasnije i razveli. 1957. godine preselila se u San Francisko i započela svoju povratničku turneju. Pojavila se u The Ed Sullivan Show. Nekim je medijima rekla kako je iz svega izašla mnogo snažnija.

"Dobila sam borbu nad kontrolm nad sobom", rekla je. I dalje je htela da radi u pozorištu pa se vratila na daske koje život znače, a čak i snimila novi film. U Indianapolisu je postala voditeljka dnevne serije koji su prikazivali stare filmove. U pismu kojeg je poslala svojoj sestri 1962. godine, napisala joj je da je uživala u miru i tišini poslednjih nekoliko nedelja.

"Mislim da se nikada nisam osećala bolje", rekla joj je.

Ali i dalje se borila sa ovisnošću o alkoholu a nakon nekoliko dolazaka na posao u pijanom stanju, dobila je otkaz. Nastavila je da glumi, a u svojoj autobiografiji tih trenutaka rada za Purdue produkciju priseća se kao najboljih i najzadovoljnijih trenutaka.

"Dok sam stajala gore bila je duga tišina, koju je zamenio najveći aplauz u mojoj karijeri. Sa svojim ovacijama potpuno su pokopali te skandale. Bila je to moja poslednja i najbolja gluma. Znala sam da nikad više nakon toga neću izaći na pozornicu", napisala je. I bila je u pravu. 1970. godine dijagnostikovan joj je rak jednjaka, a u avgustu je preminula u 57. godina. Osim mnogih priča njen život inspirisao je i Kurta Kobejna, koji se i sam borio sa ovisnošću.

foto: Wikipedia
Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs