Svojom upečatljivom pojavom, harizmom i glumačkim talentom Nebojša Bakočević važio je za jednog od najvećih beogradskih šmekera osamdesetih i devedesetih godina. Publika ga je obožavala, naročito žene, a reditelji su ga rado angažovali. Ipak, u trenutku kada je bio na vrhuncu slave, odlučio je da se povuče iz javnosti. I danas živi u Beogradu, ali daleko od reflektora, kamera i medijske pažnje.
Godinama su o njemu kružile razne priče, od kojih su mnoge ostale u domenu nagađanja. Granica između istine i trača nikada nije jasno povučena, a sam glumac retko je imao potrebu da se pravda ili objašnjava.
"Upisao sam glumu zbog žena"
U jednom od retkih intervjua, Bakočević je otvoreno priznao da je Akademiju upisao – zbog žena. Kako je kasnije ispalo, to je bila odluka koja mu je promenila život. Tokom osamdesetih i devedesetih postao je pravi miljenik ženskog dela publike, simbol urbanog šarma i buntovništva.
Na pitanje novinara kako se nosi sa obožavateljkama, kratko je odgovorio da to čini "sa neskrivenim zadovoljstvom", što je samo dodatno hranilo njegov imidž neodoljivog zavodnika.
Uloge koje su obeležile jednu generaciju
Publika ga i danas pamti po brojnim filmovima i televizijskim serijama koji su ostavili snažan trag u domaćoj kinematografiji. Među najpoznatijima su: "Bal na vodi", "Vuk Karadžić", "Kako je propao rokenrol", "Zaboravljeni", "Nož", "Vratiće se rode", "Artiljero", "Pet".
Posebno se izdvaja uloga Drakule u kultnom filmu "Kako je propao rokenrol", koja je postala svojevrsni simbol njegove karijere.
Detinjstvo, porodica i ljubav prema tenisu
Nebojša Bakočević rođen je 1965. godine u Beogradu. Iako su svojevremeno kružile glasine da mu je otac bivši gradonačelnik Beograda Aleksandar Bakočević, glumac je te navode demantovao. Njegov otac Lazar bio je generalni sekretar Teniske asocijacije Jugoslavije, što objašnjava Nebojšinu ranu ljubav prema "belom sportu".
Gluma od detinjstva i veliki rani uspesi
Glumom je počeo da se bavi još kao dete. Prvu filmsku ulogu dobio je sa svega devet godina u drami Save Mrmka, gde je igrao uz glumačke legende poput Velimira Bate Živojinovića, Bore Todorovića i Jovana Janićijevića Burduša.
Već naredne godine pojavio se u seriji "Đavolje merdevine", autora Gordana Mihića i Vladana Slijepčevića, emitovanoj na Televiziji Beograd. Iste godine tumačio je ulogu Žuće u filmu „Dečak i violina“, za koju je nagrađen drugom nagradom na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi – izuzetno priznanje za tako mladog glumca.
Akademija i generacija budućih zvezda
Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu upisao je 1983. godine, u klasi profesora Predraga Bajčetića. Među njegovim kolegama bili su Anica Dobra, Goran Radaković, Milan Pleština, Slobodan Beštić i drugi kasnije poznati glumci.
Od samog početka važio je za perfekcionistu. Mnoge opasne scene snimao je bez pomoći kaskadera, jer nije želeo da publika primeti zamenu. Taj profesionalni pristup ostao je upamćen na snimanjima.
Ljubavni život i medijske spekulacije
Njegova veza sa balerinom Ašhen Ataljanc bila je burna i često pominjana u medijima. Tabloidi su tvrdili da je odnos okončan zbog problema sa drogom, dok je sama balerina jednom prilikom izjavila da joj je iskreno žao Nebojše, jer je od izuzetno popularnog glumca postao gotovo zaboravljen.
Povlačenje iz javnosti i lavina optužbi
Iako je bio velika zvezda, Bakočević nikada nije voleo medijsku pažnju. Retko je davao izjave, a početkom dvehiljaditih potpuno se povukao iz javnosti. Tada su počele da kruže najteže optužbe – da je zavisan od heroina, da je hapšen, pa čak i da je učestvovao u pokušajima pljački.
Pisalo se da je navodno uhapšen u Kotoru, da je viđan kako "baulja" beogradskim ulicama, pa čak i da je opljačkao SKC. Glumac na ove priče gotovo nikada nije reagovao, osim što je jednom rekao da više nema nameru da demantuje sve što se o njemu piše.
Porodica između brige i razočaranja
Zbog glasina koje su kružile, Bakočević je ocu donosio nalaze koji nisu pokazivali prisustvo narkotika u organizmu. Ipak, tabloidi su otišli toliko daleko da su objavili kako ga je sopstveni otac jednom prijavio policiji, zbog čega je noć proveo u pritvoru i, kako je tvrdio, bez razloga propustio sahranu bake.
Godine 1997. list "Sabor" objavio je tekstove u kojima se navodi da se glumac zaduživao kod privatnika, najčešće vlasnika knjižara, galerija i restorana, uz obećanja da će novac brzo vratiti. Dugovi su se gomilali, a poverioci su se na kraju obraćali njegovim roditeljima.
Njegova majka tada je izjavila: "Prvih trideset godina sam se ponosila sinom, a sada ću, izgleda, da ga se stidim."
Dodala je i da ima utisak da se Nebojša poslednjih godina bori sa problemima koje ne razume, kao i da se nada da će ga medijski napisi možda naterati da se opameti.
Tišina umesto slave
Danas, Nebojša Bakočević živi povučeno, daleko od sveta koji ga je nekada slavio. Njegova priča ostaje jedna od onih koje i dalje izazivaju oprečne komentare – između talenta, slave, ličnih borbi i ćutanja koje je sam izabrao.
