Legendarna pevačica Usnija Redžepova bila je sinonim za muzikalnost, autentičnost i snažan karakter. Decenijama je važila za jednu od najvoljenijih izvođačica narodne i starogradske muzike, ali iza scene njen privatni život bio je obeležen velikim usponima, ali i teškim razočarenjima. Poslednje godine njenog života obeležila je borba sa najtežim oblikom raka pluća i duboka emotivna povreda koju je doživela od svog supruga, harmonikaša Svetomira Šešića Šeleta.
Brak i razočaranje koje je promenilo sve
Usnija Redžepova i Šele proveli su više od tri decenije zajedno. Njihov brak spolja je delovao skladno, gotovo neraskidivo, a javnost ih je smatrala jednim od retkih estradnih parova koji su uspeli da održe zajedništvo uprkos izazovima estradnog života. Međutim, iza kulisa, Usnija je doživela nešto što ju je duboko povredilo.
"Usnija Redžepova je tri godine pred smrt bila užasno razočarana u supruga Svetomira Šešića Šeleta, zbog čega je zahtevala da je sahrane odvojeno od njega", govorila je njena bliska koleginica.
Kolege su kasnije otkrile da su upravo sporovi oko imovine i kuće na Dušanovcu doveli do njenog sloma.
"Ona je mnogo propatila pred odlazak sa ovog sveta. Šele je bio njen partner toliko dugo, sve su zajedno sticali, ali Usnija je bila ta koja je bila zvezdetina, ona je ipak imala mnogo i pre njega, a i za vreme braka s njim više je zarađivala… Čim je preminuo, njegovi su upali kod Usnije, koja je već tada bolovala od raka pluća, da traže da im potpiše papire da je sve njihovo. I kuća i sve što je u njoj. To ju je slomilo. Doživela je tako razočarenje od muža… Mogu da kažem da je to i ubrzalo da njen rak na plućima napreduje. Nije joj bilo do života. Samo joj je u glavi bila ta izdaja koju je od njega doživela", ispričala je pevačicina bliska prijateljica.
Poslednji dani – bolnica i borba s bolešću
Usnija je više od tri godine vodila bitku sa rakom pluća, a poslednje dane provela je u Kliničko-bolničkom centru u Beogradu. Njena bolest bila je iscrpljujuća – svakodnevni bolovi, gubitak snage i vidno propadanje. Ipak, do poslednjeg trenutka bila je svesna svega i nije se predavala.
"Ne puštajte me, ostanite sa mnom. Umirem! Gotova sam! Borim se koliko mogu, hoću da ozdravim. Svakodnevno se mučim s bolovima i teško dišem. Stanje mi se mnogo pogoršalo. Ležim u krevetu, jedva uspevam da sedim. Pokušala sam da ustanem kako bih prošetala, ali ne mogu se osloniti na noge. Dosta sam smršala, kao da nisam ja, ljudi me čak i ne prepoznaju. Pijem samo vodu, nemam snage ni da jedem", rekla je tada pevačica u jednom od svojih poslednjih razgovora.
Njene koleginice bile su uz nju do poslednjeg trenutka.
"Bila je smeštena u bolnicu, sedam žena je bilo s njom u sobi. Pokušavali smo da je smestimo u apartman jer su ljudi bili radoznali kada su shvatili da je Usnija s njima u istoj sobi. Ona je kopnila sve više. Sve vreme joj je Šeletova izdaja bila pred očima… Bila sam kod nje i pričale smo o srećnim vremenima, kako nam je bilo lepo. Nisam ni sanjala da će ta poseta biti poslednja. Posle dva dana je preminula. Samo nam je javljeno da je umrla", kroz suze je ispričala njena koleginica koja je s njom delila i dobro i zlo tokom pola veka duge karijere.
Zašto nije želela da počiva pored supruga
Iako je prvobitni plan bio da Usnija i Šele budu zajedno sahranjeni na Centralnom groblju, pevačica je, povređena izdajanjem i razočarana postupcima njegovih najbližih, donela čvrstu odluku – želela je da poslednji mir nađe u rodnoj Makedoniji. Ispunjena joj je želja i 1. oktobra 2015. godine Usnija Redžepova sahranjena je u Skoplju, na muslimanskom delu groblja Butel, gde počivaju njeni najbliži.
Na poslednjem ispraćaju nije bilo pompe, govora ni oproštajnih obraćanja. Došli su samo najbliži članovi porodice i nekoliko prijatelja, među kojima su bile i njene koleginice Esma Redžepova i Vaska Jankovska. Tiho, dostojanstveno i skromno, legendarna pevačica ispraćena je na večni počinak, kako je sama želela.
