Priča o Ekatarini Velikoj bila je na početku puna nadahnuća, kreativnih ideja, hitovi su se nizali, a članovi sada već kultnog benda su bili izuzetno autentčne ličnosti. Mnogi su im predviđali svetske karijere, s obzirom da se nije znalo koje od njih talentovaniji, ali nakon samo 11 godina od osnivanja čuveni sastav je prestao da postoji. Tužna sudbina nadvila se nad EKV-om, od osnivača više niko nije život, a hitove koje su ostavili iza sebe i danas imaju posebnu draž.
Milan, Magi, Bojan i ostali iz ekipe su pesmama obeležili jedno vreme i iza sebe ostavili stihove koje pevaju i nove generacije. Mnogi se nisu ni rodili u doba kada je bend postojao, ali evergrinovi ne gube na popularnosti.
Kako je osnovan EKV?
Početak grupe EKV se vezuje za bend Katarina II koju su 1982. u Beogradu, nakon raspada grupe Šarlo Akrobata, formirali: pevač Milan Mladenović, gitarista Dragomir Gagi Mihailović, basista Zoran "Švaba" Radomirović i bubnjar Dušan Dejanović.
Posle nastupa u sali bioskopa "Topčiderska zvezda", krajem godine, bendu se pridružuje klavijaturistkinja Margita Magi Stefanović koja je imala obrazovanje klasičnog pijaniste. Basista benda postaje Bojan Pečar, bendu se pridružuje te jeseni, umesto Radomirovića koji prelazi u Du Du A, dok Dušan Dejanović prelazi u Disciplinu kičme, zbog čega bubnjeve u kratkom periodu svira Branko Kuštrin Mango.
Početkom 1983. na mesto bubnjara dolazi Ivica „Vd“ Vdović, bivši bubnjar Šarla akrobate, čime je formirana konačna ritam sekcija benda. Konačna i poslednja postava grupe Katarina II - Mladenović, Mihailović, Stefanović, Pečar i Vdović - započinje 1983. sa radom na debi albumu.
Odlazak Milana Mladenovića
U avgustu 1994. godine bend je imao poslednji nastup u Budvi. Međutim, infomracija koja godinama kruži po domaćim medijima da je odmah nakon tog koncerta Milan hospitalizovan - nije tačna.
Naime, prema informacijama iz Zadužbine Milana Mladenovića, na uobičajenom zdravstvenom pregledu dijagnostifikovana mu je žutica i Milan je poslat na kućno lečenje.
Da je prognoza bila pogrešna i da je pitanju rak pankreasa otkriveno je nekoliko nedelja kasnije, a kada je bilo prekasno za izlečenje. To je zvanična, i jedina tačna verzija o njegovom prebrzom odlasku.
„Izvesno je da kroz život idem stihijski, pa gde se zaustavim. Jedno je sigurno – nikad ne znam gde ću krenuti. Ja ne mogu da pevam o vanzemaljskoj ljubavi, ako me guše i razdiru ovozemaljski jadi. Stojimo na rubu iznad neke razjapljene provalije koja s nestrpljenjem čeka da nas proguta, a iznad nas, razbuktala se vulkanska lava koja počinje da curi, rasteže se po nama. Čini mi se da smo stisnuti, ne možemo ni korak nazad, ali ni napred… Borite se za svoju ličnu slobodu, ne dozvolite da vas neki lažni srebrnjaci i krivo opravdane norme uguše, borite se za život. Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine“, reči su kojima je završena njegova monografija.
Milan je preminuo u fazi kućnog lečenja, 5. novembra 1994. u 37. godini, i to samo mesec dana posle operacije koja je otkrila da boluje od raka pankreasa.
Njegova smrt zvanično je označila prestanak rada grupe Ekatarina Velika.
Margita Stefanović - najlepša rok princeza sa tužnim pogledom
Margita Stefanović, poznata kao Magi, bila je jedna od ključnih figura u istoriji jugoslovenske muzike. Nosila je laskavu titulu rok princeze, a posebnom energijom ostavljala je bez daha.
Magi se pridružila bendu EKV 1982. godine i od tog trenutka, postala je neizostavni član ekipe.
U saradnji sa Milanom je stvorila čuvenu pesmu EKV-a “Par godina za nas”, zajedno su potpisali tekst, dok je ko-autor muzike Bojan Pečar.
Iako je preminula vrlo mlada, njen uticaj i nasleđe i dalje žive kroz muziku EKV-a, koja i danas ostaje omiljena među ljubiteljima alternativne muzike širom regiona.
Zasenila je mnoge muzičkim talentom, svi su isticali da je Magi i jedna od najlepših Beograđanki toga vremena, a ukoliko sudimo po onome što se i danas priča po kuloarima, njenom šarmu svojevremno nije moga da odoli ni glumac Žika Todorović.
- U stalnom traganju za "alfa mužjakom" koji bi mogao pokoriti njene razbacane misli, Magi nije imala naročitog uspeha. Ipak, Žika Todorović zauzimao je posebno mesto u njenom životu... Veza sa Žikom je njena najduža ljubavna veza u životu. O njoj nećemo saznati mnogo jer Žika nije rekao ni reč. Njegova majka Snežana otkriće samo toliko da je bio zateleban kao mlad majmun - napisao je u knjizi "Magi - kao da je bilo nekad" poznati rok novinar Dušan Vesić.
Međutim, Magi niko nije uspeo da sačuva od kandži droge. Posebno je potresla Milanova smrt. Uz Mladenovića je bila do poslednjeg momenta.
„ Dan pre Milanove smrti, 4. novembra 1994, Magi je bila u svom stanu na Slaviji. Zazvonio je telefon: ‘Možeš li da dođeš do nas? Milan samo hoće tebe da vidi’, vapila je Milanova mama Danica. Magi je odmah uhvatila taksi i otišla do stana Mladenovića na Novom Beogradu. Milan je ležao u krevetu. Bilo je mračno. ‘Nemoj da plačeš, sve smo ovo znali’, rekao je Milan. Zatražio je da stavi glavu u krilo kod Margite i da ga mazi po glavi. To su često radili. Zaspao joj je u krilu. Ostala je nekoliko sati sama s njim. Na rastanku mu je rekla: ‘Vidimo se sutra’. Nije joj ništa odgovorio. Samo ju je nežno pogledao. Sutra je preminuo“, ispričala je Lidija Nikolić, autorka Margitine biografije “Osećanja. O. Sećanja” i njena bliska prijateljica.
Bila je umetnička duša, školovana pijanistkinja i nažalost, žrtva vlastitog unutarašnjeg sveta.
Niko nije mogao da predvidi da bi neko od originalne trojke - Mladenović, Stefanović, Pečar - ikada napustio bend. Ali, upravo to se dogodilo. Basista Bojan Pečar, jedan od članova, preselio se u London 1990. godine. Ovaj događaj bio je šok za grupu.
Još neko vreme su postojali posle odlaska Pečara i izdali su neka od svojih najmračnijih ostvarenja, kao što je album "Dum dum". Ali konačan udarac bendu dolazi 1994. godine kada Milan Mladenović umire od raka pankreasa i EKV prestaje da postoji. Magi, iako izuzetno popularna muzičarka, od toga trenutka počinje da tone u zaborav iz kog se neće vratiti.
Sve njene godine uspeha, karijere i stvaranja muzičke istorije izgubile su se jer je scenu njenog života u potpunosti preuzela droga, posebno nakon što joj je otac preminuo 1996. godine.
Pokušala se na sve moguće načine da oslobodi, pa je prodala porodični stan i kupila dva manja, i s ostatkom novca otišla na putovanje u Indiju. Želja da u dalekoj zemlji u potpunosti promeni način života, bila je još jedan neuspeli pokušaj, pa je po povratku kući povukla nove, teške i po sebe pogubne poteze. Prodala je oba stana i ubrzo potrošila sav novac i postala beskućnica.
Poslednje godine života provela je u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda i skloništu za beskućnike na Voždovcu. Umrla je u 2002. godine u Klinici za infektivne bolesti u Beogradu u 43. godini života.
Dušan Dejanović - prvi bubnjar benda
Bolovao je od side i preminuo je 16. novembra 2000. godine.
Dušan Gerzić
Talentovani slikar, dizajner i muzičar Dušan Gerzić zvani Gera, koji je radio omot prve ploče EKV 1985. godine, preminuo je u januaru 1998. godine u Beogradu u 37. godini pod nerazjašnjenim okolnostima, barem za javnost. Prema jednom delu Gerzićevog života u Parizu, francuski glumac i reditelj Žan Mark Bar je 1999. godine snimio film "Ljubavnici", a Geru je na filmu tumačio Sergej Trifunović.
Bojan Pečar - basista sa prelepim očima
Bojan je rođen 22. marta 1960. godine u Beogradu, gde je završio Petu beogradsku gimnaziju i pohađao Muzičku školu. Prvi bend u kom je svirao bio je „BG 5“, a zatim je prešao u „VIA Talas“, da bi 1982. godine postao deo Ekatarine Velike.
Grupu je napustio nakon objavljivanja albuma "Samo par godina za nas" iz 1989. godine i otišao u London, gde je svirao u bendu „Mišn“, kao i u „Lost Children“, a u slobodno vreme bavio se i slikarstvom. U britanskoj prestonici preminuo je 13. oktobra 1998. u 39. godini od posledica srčanog udara.
Neki njegovi prijatelji kažu da mu je Milanova smrt izuzetno teško pala i da je nakon toga postao prilično psihički nestabilan.
Srđan Žika Todorović - ni on nije odoleo Margitinoj lepoti
Žika je bio bubnjar benda od 1987. do 1990. godine, a nedavno se osvrnuo na svoj rad sa EKV-om.
- Nisam još znao da će me Milan zvati da pređe u "EKV", ali kad sam napustio "Disciplinu kičme", prešao sam skroz i skoncentrisao se na glumu. Šest meseci kasnije ušao sam u "Ekatarinu"...Oni su mene jako čuvali, bio sam od njih mlađi šest godina. Nisu mi dali ništa da probam, ni mrvicu. Već su imali loša iskustva sa ranijim bubnjarima - rekao je Srđan Žika Todorović, a na pitanje da li im je zahvalan na tome, odgovorio je kao iz topa:
-Kako da ne, inače ne bi bio živ.
I čuveni ne samo muzičar, već i glumac, sučio se sa ličnom tragedijom, kada mu je pre nekoliko godina preminuo sin u snu.
Mitar Subotić Suba
Milanov drugar Mitar Subotić Suba, inače producent nekih albuma Ekatarine Velike i Haustora, preselio se u Brazil početkom devedesetih i napravio sjajnu karijeru u elektronskoj muzici, posebno kad je u pitanju kombinovanje brazilskih ritmova sa elektronskim ritmovima.
Veliki požar zahvatio je njegov studio 1999. godine, a Mitar je rizkovao svoj život kako bi spasao snimke koji su pevačicu Bebel Žilberto učinili globalnom zvezdom. Naime, Suba je bio producent njenog albuma “Tanto Tempo” koji je objavljen 2000. godine, a za njega je osvojila čak 3 Gremija.
Mitar Subotić Suba umro je od posledica gušenja ugljen-monoksidom od požara u bolnici u Sao Paulu.
VD - bio je najšarmantniji u društvu
Legenda kaže da je on bio prva zvanično registrovana osoba obolela od AIDS-a u Jugoslaviji.
Svi su ga znali po nadimku koji su činila dva suglasnika. Bio je princ jugoslovenskog andergraunda, momak koji je na Balkanu pokrenuo talas koji niko nije smeo da zaustavi. Nema ga već 32 godina, ali nikada neće biti zaboravljen. Rođen je 1961. godine u Beogradu kao Ivan Vdović, odrastao je kao Ivica, a širom Jugoslavije bio je poznat pod nadimkom - Vd.
Mnogi i danas tvrde da je Ica, kako su ga takođe zvali prijatelji, bio jedan od najboljih bubnjara koje je stara Juga imala.
Sve je počelo još u gimnaziji kada je u trećem razredu počeo da svira u bendu "Limunovo drvo".
Ova grupa često je menjala članove, a u poslednjoj postavi bila su trojica muzičara koja će u istoriji jugoslovenskog bunta ostati upamćeni kao tvorci novog talasa - Milan Mladenović, Dušan Kojić - Koja i Vd. Tada su formirali novu grupu "Šarlo akrobata".
Početak kraja benda "Šarlo Akrobata" bilo je Vdovo insistiranje da se u grupu dovedu Goran Vejvoda i Bebi Dol. Milan Mladenović je imao sluha za Vdov predlog, ali Koja je mislio da postojeća postava još ima mnogo toga da ponudi.
Vdović sa Mladenovićem osniva bend "Katarina II" u koji ulaze i Bojan Pečar, Gagi Mihajlović i Margita Stefanović.
Beograđanin koji je ličio na svetski popularnog Džonija Rotena iz Pistolsa, prisećaju se prijatelji, bio je najšarmantniji momak u društvu.
"Bio je poznat i po nekim navikama koje ni za živu glavu nije menjao. Nigde nije išao bez svojih bubnjarskih palica i nikada se nikome nije javljao telefonom. Čovek jednostavno nije koristio spravu. Kada treba da izađemo, on lepo stane ispod prozora i zviždi. Bože, koliko se taj čovek nazviždao ispod mog prozora", prisetila se svojevremeno Dubravka Marković, autorka popularne muzičke emisije "Hit meseca".
Međutim, problemi sa drogom promenili su Vdov život, te je ovaj muzičar otišao iz Katarine II 1985. godine, kada je grupa promenila naziv u "Ekaterina Velika".
Iste godine ustanovljeno je da je HIV pozitivan.
"Te 1985. godine taj isti Ivica otišao je da se testira na neku čudnu bolest koja se pojavila u Beogradu. Vratio se i celom gradu je rekao da je zaražen AIDS-om. Ovo je jedan ružan i mali grad - okrenuo mu je leđa. A on je vrlo ponosno, dostojanstveno i skromno u svom balon mantilu još godinu i po dana svirao bubnjeve", pričala je pokojna Sonja Savić, glumica i bliska prijateljica čuvenog bubnjara.
Vd je bio muzika.
"On je bio više od same svirke. On je bio muzika. Njega smo pratili - rekao je za Vda poslednji bubnjar EKV-a", Marko Milivojević.
Vd je preminuo 25. septembra 1992. Imao je 31 godinu.
