Bila je to 2009. godina kada mi se rodila prva kćerka. Bili smo na nekoj proslavi, a moja kćerka je imala 9 meseci. Rođaci su moje dete nudili nekim pecivom, ali ja sam rekla NE.
"Ali to je samo hrana," rekli su.
Hrana? Otkud su kolači i peciva postali hrana, bila sam iznenađena.
Kada smo tri meseca kasnije bili u poseti komšijama, oni su moju kćerku počastili sa sladoledom. Sladoled! Sve u meni je ključalo. Nisam želela da se moje dete navuče na šećer.
Kćerka je odrasla i pretvorila se u veoma aktivnu devojčicu koja je volela da jede lišće i drveće, kako je to ona govorila. To je u stvari, spanać i brokoli.
Mlađu kćerku rodila sam 2012. godine, a pošto se planina prljavog veša gomilala, san je bio misaona imenica, šećer je postepeno ulazio u naš frižider.
Sećate li se filma "Frozen"? Niko ga nije mogao izbeći, a svako dete je volelo ovaj film.
Na pakovanju voćnog jogurta stoji slika Frozen i svako dete automatski to želi.
Ako ih volite, ne hranite ih šećerom, molim vas