Britanac Tim Berners-Li je pre četvrt veka radio u jednoj od laboratorija Evropskog saveta za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi kada mu je sinula ideja kako da kombinovanjem različitih tehnika olakša pregledanje i sortiranje informacija putem umreženih računara. Svoj izum predstavio je u članku objavljenom 12. marta 1989. koji se smatra "krštenicom" World Wide Weba.
"U početku su ga kolege potpuno ignorisale", kazao je za AFP Mark Veber, kreator i konzervator programa o istoriji interneta u Muzeju istorije informatike u Kaliforniji.
Berners-Li je konačno uspeo da ubedi CERN da prihvati njegov program nakon što je dokazao njegovu efikasnost putem onlajn telefonskog imenika.
Programirao je prvi veb-server na kome je bilo moguće snimiti dokumente, osmislio prvi pretraživač za pronalaženje stranica na internetu kao i mogućnost povezivanja dokumenata, tj. ono što danas nazivamo linkovanje.
"Lični računar je promenio naš način rada, ali je interent izvršio revoluciju u čitavom nizu sektora", rekao je Majkl Mekgvajer, analitičar u istraživačkom centru Gartner, navodeći kao primer muziku, film i medije.
Od 1995. internet doživljava brzu ekspanziju. Njegov uticaj se širi na sve veći broj aktivnosti, od čitanja preko pisanja medijskih sadržaja, do učenja, političkog angažmana, pa sve do komunikacije sa prijateljima i rodbinom.
Međutim, jedan od glavnih principa interneta - otvorenost i jednako pravo pristupa, danas je ozbiljno ugrožen.
"Problem je u tome što je moguće ograničiti sposobnost ljudi da kritikuju vladu ili napraviti internet sa više brzina u kojem je inovatorima, kritičarima i borcima za ljudska prava sve teže da dopru do šire publike", smatra Veber, dodajući da je "mreža" tek napola izgrađena i da još uvek nije obuhvatila ceo svet.
