Glumica Marijana Mikulić već godinama je jedno od prepoznatljivih lica regionalne umetničke scene — talentovana, iskrena, neposredna i emotivna.
Publika je pamti po ulogama u ostvarenjima “Mrtve ribe”, “General”, “Lud, zbunjen, normalan”, ali iza kamere, izvan svetla reflektora, Marijana je — pre svega — majka trojice sinova, od kojih je jedan dete s posebnim potrebama.
U njenoj životnoj priči nema glamura — ima borbe, odricanja, suza i ogromne količine ljubavi.

Snimak ekrana (4840).png
Foto: preentscreen/Instagram

Porodica u središtu svega

Marijana ne krije da su njeni sinovi centar njenog sveta.
Najstariji Ivan, zatim Jakov, dečak s dijagnozom autizma, i najmlađi Andrija, njeni su najveći učitelji i motivacija.
„Okolina često misli da zna kako bi majka trebalo da živi,“ iskreno kaže. „Svi očekuju da žena bude savršena — da radi, da bude dostupna, da se igra s decom, da održava dom, da stiže i da se nikada ne žali. Ali život ne funkcioniše tako.“

Otvoreno govori o sistemu koji roditelje dece s poteškoćama ostavlja same, prepuštene sebi i sopstvenim snagama.

Snimak ekrana (4843).png
Foto: preentscreen/Instagram


„Danas svi očekuju da funkcionišemo kao da nemamo porodicu, a opet da deci pružimo sve. Mi plaćamo dodatnu pomoć za učenje, jer školski sistem ne nudi adekvatnu podršku. I to nije luksuz, to je nužnost. I muž i ja radimo, ali nekad jednostavno više ne stižemo.“

Između posla i majčinstva

Glumica priznaje da je s godinama naučila da ne pokušava više da ispunjava tuđa očekivanja.
„Više se ne trudim da budem ono što okolina zamišlja. Ono što me najviše boli je kada ne uspem da uradim ono što sam planirala s decom. Bar da sa Jakovom uradim vežbe koje sam zamislila, ili da s Ivanom popričam o nečemu što ga muči, ili da s Andrijom pogledam crtani koji on voli. To su male stvari, ali meni su ogromne. To je ono što čini majčinstvo.“

Snimak ekrana (4842).png
Foto: preentscreen/Instagram

Za Marijanu, svaki trenutak s decom ima težinu zlata, jer zna da vreme prolazi brzo i da se mnogi trenuci ne mogu vratiti.
Njena svakodnevica nije idealizovana — puna je nespavanja, jurnjave, planiranja i improvizacije.
„Nekada dan prođe u potpunom haosu, ali kada uveče sve ućuti i kad ih pogledam dok spavaju, znam da se sve isplati.“

Život s detetom koje ima autizam

Najveći izazov u njenom životu počeo je kada je srednjem sinu Jakovu dijagnostikovan autizam.
„To je trenutak koji te preseče,“ priča iskreno. „Sve što si do tada znao – nestaje. Počinješ iz početka. Moraš da naučiš novi jezik, novi ritam, novi način života.“

marijana-mikulic.jpg
Foto: PrintscreenInstagram/maremikulic

Ona ne traži sažaljenje, već razumevanje.
„Ljudi često ne znaju kako da reaguju. Ili izbegavaju, ili nude površne reči utehe. A nama treba sistemska podrška — logopedi, asistenti, razumni rasporedi. Treba nam empatija, ne etikete.“

Ističe da se mnogo energije ulaže u svakodnevne, male korake napretka.
„Kad Jakov nauči novu reč, kad nas pogleda u oči, kad se nasmeje — to su naši najveći uspesi. To je radost koju ne možeš opisati.“

Sin Ivan i borba s ADHD-om

Pored Jakova, i najstariji sin Ivan nosi svoje izazove — ADHD, poremećaj pažnje i hiperaktivnost.
„Ivan je već veliki dečko, ali i dalje traži puno pažnje. Kada je upisao srednju školu, bilo mu je teško da se uklopi. Tada sam mu se posebno posvetila, ali u tom periodu sam bila sama, jer je suprug radio u Nemačkoj. To je bilo iscrpljujuće — danju sam glumica, noću majka, a u međuvremenu pokušavam da ne zaboravim ko sam ja.

„Došlo je do potopa braka“

Marijana otvoreno priznaje da je najteži period bio upravo onaj kada se činilo da se sve ruši.
„Kad je Jakov dobio dijagnozu, prodali smo stan i kupili kuću. To je bio period pun stresa. Muž je otišao u Nemačku na godinu dana. Ostala sam sama s troje dece i bez trenutka da udahnem. Tada je, iskreno, došlo do potopa našeg braka.“

U tim trenucima, kaže, naučila je koliko je važno da žena pronađe unutrašnji oslonac.
Shvatila sam da ako ja ne budem dobro, neće biti ni moje dece. Naučila sam da se brinem o sebi, da ne osećam krivicu što ponekad moram stati. Jer kad majka padne – pada sve.“

Svetlost posle tame

Danas, posle svega, Marijana govori smireno i zrelo, ali i s dubokim emocijama.
„Naučila sam da ne tražim savršenstvo. Naučila sam da oprostim sebi. Porodica nije slika iz reklame, to su ljudi koji ponekad viču, plaču, ljube se i mire. To je život.“

Svojim primerom, ona ruši tabue o roditeljstvu dece s poteškoćama, o iscrpljenosti, o braku, o ženi koja ne mora uvek da bude jaka.
„Ja nisam superžena. Samo sam majka koja voli. I to mi je dovoljno.“

Sećanje na Žarka Lauševića

Marijana se u medijima prisetila i Žarka Lauševića, velikog glumca s kojim je, kako kaže, poslednji put razgovarala dok je bio u zatvoru u Spužu.
„Nikada neću zaboraviti rešetke, njegove suzne oči i taj čudan pogled. Bio je to susret pun tuge, ali i dostojanstva. On je čovek koji je prošao kroz pakao, ali je ostao umetnik do kraja.“

Žarko Laušević poslednji dan premijera filma
Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Marijana Mikulić otkriva kako izgleda dnevna rutina njenog sina Jakova

Glumica Marijana Mikulić nedavno je na svom Instagram profilu podelila fotografije svog sina Jakova i otvoreno govorila o tome kako izgleda njegov prosečan dan. Njena iskrena objava pokazuje koliko posvećenosti i strpljenja zahteva odrastanje deteta s posebnim potrebama.

„Svatko ima svoj život. Svoje probleme. Mnogima se problemi drugih čine manji. Meni je nekad najveći problem bila hladna kafa. Sad je pijem toplu, uz vežbe svako jutro pre vrtića“, napisala je Marijana. Jakov u vrtić ide dva i po sata, a da bi izbegao doručak i ručak, hrani se po veoma zahtevnom protokolu. Kod kuće rade zadatke po programu Hureke, deo pre vrtića, deo nakon njega. Nakon vrtića ga očekuje ručak, hladno ceđeni sokovi i suplementi, a zatim terapije: logoped, kineziolog, Edu Rehab i senzorna integracija. „Dok je na terapiji, mogu, ako želim, da popijem toplu kafu“, dodaje glumica.

marijana-mikulic.jpg
Foto: PrintscreenInstagram/maremikulic

Dva dana u nedelji Jakov pohađa specijalizovani vrtić u Centru Slava Raskaj, gde provodi tri i po sata. „Tamo mogu da donesem užinu jer se deca hrane po svojim pravilima i niko nam to ne zamera. Neki roditelji se bune jer se u vrtić za rođendane više ne smeju donositi torte nego voće, a njihova deca ne jedu voće, suve šljive su dosadne. Ja sam srećna jer Jakov može da učestvuje u proslavama. Senzorika mu otežava proslave u igraonicama, pa bar u vrtiću može da bude deo zabave“, pojasnila je.

Marijana je istakla i da Jakov u vrtiću ne prati program predškole jer se on odvija dok druga deca spavaju. „Pa i to s njim odrađujem ja. Uz toplu kafu. Rekli bi – pazite šta želite, mogli biste to dočekati. Osjećam da mnogima hladna kafa više neće biti što je bila. Živeli vi meni“, zaključila je glumica.