„Živim u Osijeku u kući koju sam sagradila sa pokojnim mužem. Moj sin živi na spratu sa suprugom i jednim detetom. Ne želi apsolutno ništa da radi u kući ili oko nje – ide na posao, vraća se oko šest uveče i samo gleda TV. Čak ni snaju ne podstiče da se uključi. Sve što imaju troše jer nikada nisu naučili da štede. Kući donose gotovu hranu, barem jednom nedeljno naručuju picu, što je nešto što ja nikada ne bih uradila. Teško mi je čak i da ih gledam, ali se ne mešam“, iskreno kaže Divna.
Letnja kućica u Crikvenici – ni tu nije drugačije
Pored porodične kuće u Osijeku, problem je i letnja kućica u Crikvenici, u kojoj boravi njena ćerka sa zetom i troje dece.
„I tamo je sve na meni. Niko ne popravlja niti ulaže u održavanje. Čak nisu hteli ni da poprave vodokotlić ovog leta, više su voleli da sipaju vodu iz sudopera. Sve ostaje na meni, ali vidim da mi polako ponestaje i fizičke i mentalne snage. Uskoro ću imati 70 godina i sve me to brine“, rekla je gospođa Divna.
Velika odluka – prodaja stana
Sve ove brige i teret odgovornosti podstakli su je na važnu odluku – prodala je stan koji je kupila sa suprugom pre 20 godina.
„Dok smo finansijski išli dobro, moj muž i ja smo investirali u manji stan u gradu koji smo iznajmljivali. Kada je on umro pre sedam godina, to mi je pomoglo da živim pristojnije sa malom penzijom. Međutim, stan je bio trošan i trebalo ga je renovirati. Deca nisu pokazivala interesovanje za ulaganje, a stan bi im pripao posle moje smrti. Ovog proleća odlučila sam da ga prodam“, objasnila je Divna.
Novac koristi za mir i održavanje
Gospođa Divna ne žali što je prodala svoj stan jer sada novac koristi za ono što joj pruža duševni mir.
„Nisam dala svojoj deci ni centa. Znam da bi sve brzo potrošili. Zato ću novac pametno uložiti u kuće kako bar dok sam živa ne bih morala da gledam kako se sve raspada. Fasadu na moru sam već obnovila i imam dalje planove. Neću ih razbaštiniti – neka je zadrže, ali se nadam da će moji unuci, kojih imam četvoro, možda biti preduzimljiviji i manje inertni i bolje održavati ono što im je ‘palo s neba’“, rekla je Divna.
Najviše boli nedostatak poštovanja
I pored svega, najviše je boli što deca i unuci ne pokazuju poštovanje:
„Već sam odlučila ko šta dobija, ali niko od njih neće znati dok ja ne odem. Nadam se samo da ću dobiti bar malo poštovanja u starosti. Moj pokojni muž je bio vredan čovek, ali moja deca nisu naučila kako da odgovorno brinu o onome u čemu uživaju i za šta se nisu znojili. Kod njih je sve po principu ‘idi kod mene, dođi kod mene’. Nažalost, život uvek uzima svoj danak i neću moći zauvek da im pomažem. Neka žanju ono što su posejali“, podelila je svoju priču za portal Moje vreme.
Stil/Moje vrijeme
