U selu Komarani, u srcu Limske doline kraj Prijepolja, početkom 20. veka živela je Ružica Pejović, majka petorice sinova. Njena životna priča oslikava teška vremena u kojima su ljudi morali da donose još teže odluke, ali i sebičnim potezima, kao i o ljubavi majke koja uvek sve nadvlada.
Naime, jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak. Tamo je usvojio islam, preuzeo ime Alija i prezime Poturk. Razlozi za odlazak i promenu imena i vere nisu do kraja poznati - da li je majka dala sina porodici bez dece iz ljudskosti, ili je u pitanju bila pomoć u nevolji - ne zna se sa sigurnošću. Ali, ono što se zna jeste da se ljubav među braćom i majkom nikada nije pokidala.
Ružica je nastavila da voli Aliju kao i svoju ostalu decu. Po predanju, živela je naizmenično kod sina Luke, pravoslavca, i sina Alije, muslimana, bez da je pravila razliku. Ta odluka, posebno za to vreme, bila je hrabra, ali neobična i ne tako velikodušno prihvatljiva.
Davne 1919. godine advokat Andrija Bogdanović, prijatelj porodice, napravio je fotografiju Ružice sa sinovima Lukom i Alijom - jednim pravoslavcem u šajkači, a drugim muslimanom sa turbanom. Ova slika, sa majkom u tradicionalnoj srpskoj nošnji, čuva se kao porodična relikvija više od jednog veka.
Njegov sinovac Vladimir Bogdanović, želeći da poruka te slike bude vidljiva i budućim generacijama, odlučuje da pokloni svom rodnom kraju skulpturu, urađenu prema toj fotografiji.
"Zauvek braća"
U granitnom bloku, ispred Muzeja u Prijepolju, danas stoji neobična i snažna skulptura: majka Ružica sa sinovima Lukom i Alijom, isklesana od strane akademskog vajara Gorana Čpajaka, Prijepoljca po poreklu.
Skulptura prikazuje troje ljudi: majku u narodnoj nošnji, sina sa šajkačom (pravoslavac) i sina sa turbanom (musliman).
Ona simbolizuje toleranciju, suživot i ljubav među ljudima različitih vera, nešto što je vekovima bilo realnost u multietničkom prostoru Polimlja.
Vajar Goran Čpajak ističe da je namerno izabrao granit, jedan od najtvrđih i najpostojanijih materijala, jer su, kako kaže, "i to ljudi iz naroda s teškim životom".
Susret Pejovića i Poturka posle 1 veka
Ispred skulpture predaka, dogodio se i susret Pejovića i Poturka. Milinko i Lutvo s ponosom neguju ono što je prabaka Ružica ostavila u amanet - a posle odluke koja sigurno nije bila ni malo laka, da najmlađi od petorice sinova, pređe u islam. Ljubav je ostala, i na njenom tragu očuvane su veze među porodicama različitih veroispovesti.
Milinko Pejović, iz Užica kaže da ne zna ko može da se pohvali svojom prabakom, odnosno takvim porodicama. Lutvo Poturak, iz Prijepolja navodi da treba da upoznaju i svoju decu da bi mogli da nastave tradiciju.
Stil / RTS
