– Kad smo oženili sina, suprug i ja smo rešili da im ustupimo kuću a da za nas dozidamo dve sobe i kupatilo uz već postojeći objekat. Od prvog dana snaja nije imala nikakvu komunikaciju sa nama, razlog nismo nikada saznali, ali je problem što se i sin polako udaljavao. Kad je suprug preminuo, ostala sam sama sa malom penzijom. Sin i snaja su imali problema sa poslom, sa niskim primanjima a u isto vreme su školovali dvoje dece – ovako započinje svoju tužnu ispovest starica svoju.
Ističe da su se sin i snaha zaduživali, računi za struju i komunalije su rasli.
– I ja sam se ponudila da podignem kredit da izmire dugovanja. U međuvremenu sam obolela pa sam sinu dala ovlašćenje da mi podiže penziju. Kako sam mu dala karticu više dinar nisam videla, a tome ima već desetak godina. Kao kučetu mi unesu hleb i nešto malo namirnica i ja se snalazim kako znam i umem – ispričala je baka koja je tražila anonimnost.
Ovo je samo jedna od tužnih priča zlostavljenih starih osoba od svojih najdražih, koju su na terenu zabeležile članice i aktivistkinje Udruženja žena „Lav“ iz Pirota i ispričale je Jugmedii.
Nadamo se da nema mnogo ovakvih slučaje u našoj zemlji...
