Intervju

SVEŠTENIK MILADIN MALIĆ: Evo kako da prihvatimo smrt i naučimo da živimo sa gubitkom voljene osobe!

Nakon smrti bliske osobe, često se pitamo kako dalje? Kako živeti sa saznanjem da te osobe više nema? Savet smo potražili od sveštenika Miladina Malića. Poslušajte šta on ima da kaže na ovu temu koja muči većinu

Porodica
11:01h Autor:
SVEŠTENIK MILADIN MALIĆ: Evo kako da prihvatimo smrt i naučimo da živimo sa gubitkom voljene osobe!
Profimedia/Ilustracija, Foto: Profimedia

*Kako da prihvatimo i prebolimo smrt roditelja?

"Mi danas ni radost ne doživljavamo na pravi način. Pravi se neka vrsta euforije... Mi se danas ne radujemo kako treba, a pogotovo ne znamo da se ponašamo kad nas zadesi smrt bližnjeg... Pre su ljudi smatrali smrt kao prirodnu pojavu i situaciju u životu. Ja pamtim da se smrt prihvatala normalno i većinom su stariji umirali kod kuće, a pre toga se pozdrave sa porodicom kao da idu na neki put. Svesni su da odlaze sa ovog sveta... Prirodno je da umire deda, baba, otac, majka, dok deca ostaju..

E, sad... U tim momentima bi se obično zvao sveštenik koji je dolazio da ispovedi i pričesti osobu koja je trebalo da ispusti dušu. Stoga su svi ukućani bili mirniji, jer su shvatali da je njihov bližnji otišao pričešćen i miran. Isto se tako sećam jednog sujeverja koje se odomaćilo bilo kod našeg naroda. Naime, kad umre baba ili deda, starija osoba koja je živela u kući sa porodicom, roditelji decu odmah sklanjaju kod rodbine na par dana: "Da ne gledaju, da se ne uplaše..."

Onda bi ih lagali: "Nije tu baka, otišla je, vratiće se..." Da bi kasnije priznali da je baka umrla i dete doživi još veći stres...A onda kada to dete poraste, kad mu umru otac i majka, ono preživljava traumu, jer nisu do tada imali susret sa smrću i ne mogu da podnesu odlazak svog bližnjeg, pogotovo roditelja. Oni ne znaju kako da se nose u tim momentima, sa tom situacijom."

*Da li je problem u tom neprihvatanju smrti?

"Pa problem je u tom neprihvatanju realnosti. Bez obzira da li je osoba koja je umrla bolovala, da li je u pitanju bila tragedija ili je osoba umrla od starosti... Tada se ljudi pitaju: "Zašto se to desilo?" Čak i kod vernika čujem pitanje tipa: "Bože, zašto si to dopustio?" E sada, treba biti realan i sebi postaviti pitanje zašto plačemo kad nam umre bliska osoba? Da li plačemo zato što nam je žao tog koji se upokojio? Ili plačemo zato što smo ostali sami bez njega? Ako je čovek vernik, shvatiće da je sve to po dopuštenju Božijem, da sve što se događa je zato što treba da se dogodi... Ali smrt nije kraj, jer da je smrt kraj, onda nema potrebe da pričamo o onome koji je umro, da palimo sveću za pokoj duše, da mislimo o njemu - a to ne može da bude.. Čak i ateisti će pričati o dobroti tog čoveka, o sećanju na tog čoveka i td...Dok će vernici znati da će doći vreme kada ćemo se ponovo sastati u Carstvu Božijem."

*Kako se ponašati kad nas snađe takva tragedija kao što je smrt bliske osobe?

"Danas se ljudi teško snalaze kada dođe do tragedije. Vidimo to i kod vernika i kod ateista. Vidimo osobe koji dolaze u crkvu, vode lep duhovni život, a onda kad dođe do smrti bližnjeg oni ne mogu da se snađu. Ali duhovni život nje u tome da nam bude udobno i lepo.. Ljudi su se danas tako navikli da im sve bude potaman, da pomisliš da veruju da je ovde na zemlji Carstvo Božije. A onda kad dođe neka tragedija kao što je smrt bližnjega, onda dolazi očaj, neprihvatanje, gubitak volje, gubitak optimizma, pa čak budu poljuljani i u veri... Ja se iznenadim kada čujem od ljudi zapomaganje: Zašto Bože?! Pa nama je sve na ovom svetu dato i poklonjeno, a mi se nikad ne zahvalimo Bogu zbog toga. I kad dođe momenat kao ovaj, onda se odmah pitamo zašto sad to... Stari su imali jednu dobru izreku koja kaže: "Bog dao - Bog uzeo!" "

* Kako prihvatiti preranu i iznenadnu smrt, na primer - smrt deteta?

"Evo imam jedan primer: nedavno sam bio na sahrani deteta od godinu dana. Kad sam posle razgovarao sa roditeljima tog deteta video sam da su oni puni vere. Nekako su živeli sa tim saznanjem: "Bog dao i Bog uzeo." Oseti se fizički bol, nedostatak, ali su prihvatili to kao Božije dopuštenje i Božiju volju... Kad roditelji sahranjuju dete to je najteže.. Posle toga se vidi jačina vere. Lako je biti vernik kad je dobro sve, ali kad dođe do tako velike tragedije tada spadaju svi okovi... Najvažnije je setiti se da Bog ima plan za svakog od nas..."

* Kako prihvatiti smrt bračnog partnera?

"Ispričaću vam još jednu priču iz parohije. Umro je muž, a žena je ostala sama. Imali su lep brak, dug skoro 30 godina, živeli su bez dece. Tri dana posle sahrane žena je svako jutro čula njegove korake na stepeništu u kući. Rekla mi je to ovim rečima:

"Imala sam običaj da svako jutro ustajem pre muža, da naložim vatru i skuvam kafu. Onda bi suprug sišao stepenicama iz sobe u dnevni boravak, zajedno bismo popili kafu i onda bismo krenuli svak za svojim poslom. Prvo jutro nakon njegove smrti, ja ustajem, kuvam kafu i čujem da on silazi niz stepenice. Pogledam - tamo nema nikog. I tako tri dana. A onda sam stala malo i rekla sebi: Čekaj malo, to su poslovi koje ti automatski godinama radiš, navikla si na to.

Sada tvoj mozak očekuje da on siđe niz stepenice. Mozak ne može da prihvati činjenicu da taj podatak nedostaje, da se taj momenat neće desiti....

Kad sam se osvestila šta je u pitanju, tek onda sam prestala da čujem njegove korake."

Znači što pre shvatite da te osobe više nema među nama ovde na zemlji, a da znamo da je živa pred Bogom i u nama, pre ćete prihvatiti njegovu smrt. Tako ćete nastaviti sa životom i dalje sa nadom i verom da smo povezani duhovnim vezama, vezom ljubavi koja ne prestaje smrću.

Svako treba reći sebi: Moram da idem dalje! Moram da nastavim sa životom. Nisam sam na ovom svetu. Nije me Bog ostavio. Šta sad mogu da radim, kako da nastavim dalje?

Najgore je pomisliti i reći: Bolje je da i ja legnem pored supruga/supruge u grob!

Razumem ja to donekle, ali ne određuješ ti - sve je po Božijem dopuštenju!

Vera mnogo utiče na to koliko i kako ćemo prihvatiti i radost i bol na pravi način."

(Stil.kurir.rs/ Vanja Milenković)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs