Kao vrhunac seksualnog doživljaja, orgazam predstavlja široku lepezu osećaja i senzacija sa vrlo finim i iznijansiranim razlikama. Vilhelm Rajh (1897-1957) nemački psihijatar i psihoterapeut, među prvima se bavio seksualnošću i pokušajem definisanja orgazma, a njegova glavna teorija odnosila se na to da se represivnim vaspitanjem u ljudima stvara nešto kao oklop što onemogućava slobodan tok energije unutar tela.
On orgazam definiše kao „sposobnost prepuštanja toku životne energije bez ikakvih kočnica, spsosobnost potpunog pražnjenja celokupnog zaježenog seksualnog nadražaja kroz nevoljno prijatno grčenje tela“. Različite karakterne strukture ljudi različito reaguju na orgazam. Neki ne mogu da ga podnesu, neki reaguju impulsivno i agresivno, neki tugom ili strahom, neki radošću. U opisima orgazma uočavaju se drastične razlike pa telesni psihoterapeut Ljiljana Klisić u knjizi „Telesna psihoterapija – do orgazma i dalje“ predlaže sledeću klasifikaciju: primitivni, nezreli i zreli orgazam.
Primitivan orgazam
Karakteriše ranu fazu razvitka čovečanstva i nivo svesti blizak životinjskom. Ovu vrstu orgazma najmanje karakteriše svesno uživanje, jer je reč o prostom pražnjenju i ne mora postojati osećaj ljubavi prema partneru. Muškarac sa ovakvim orgazmom ne može da učini ženu srećnom. Primitivni orgazam karakteriše neselektivno prepuštanje svakom partneru, požuda usmerena samo ka zadovoljenju seksualnog instinkta i pažnja usmerena samo na seksualne organe. Čovek je u kontaktu sa instinktima i prirodnim silama, a ospeg svesti je sužen. Orgazam traje 3-4 sekunde.
Orgazam – trenutak bezvremenosti, naziranje savršenstva, mala smrt, sećanje na budućnost, tajna kreacija života, otvaranje vrata ka Univerzumu (Bogu). Može se toliko toga reći o najpoželjnijem uživanju za čoveka.