Reči koje treba da zapamtite

Kad zvukovi tišine najviše zabole: Zašto sam odlučila da ostanem sama!

Bolje živeti ni sa čim opipljivim, ali sa snažnim osećanjem, nego s bilo čim opipljivim ali bez osećanja
Ljubav i zavođenje
19:10h Autor:
Kad zvukovi tišine najviše zabole: Zašto sam odlučila da ostanem sama!
Foto: Profimedia

Stigla mi je poruka, prijatelj poslao, dugo sam čitala, jednostavno nisam znala kako da je shvatim i prihvatim, ali sad je shvatam kao poruku ohrabrenja.

Još sam u svom predugom slepo gluvom periodu istraživanja i traženja sebe, dok je prijatelj uspeo da definiše sve svojom porukom i jednom jedinom rečenicom.

"Na ovo ću reći samo, bolje živeti ni sa čim opipljivim, ali sa snažnim osećanjem, nego s bilo čim opipljivim ali bez osećanja … čuvaj to…"

Priznajem, zamislio me, jer eto napokon definicija mojoj odluci samoće, mojoj odluci da bol što te nema za mene sasvim ne izbledi, mojoj odluci da se bez punog osećaja i topline i zagrljaja nema smisla zavaravati, mojoj odluci da istrajem sve dok ljubav ne bude dvosmerna u svom sjaju i blještavilu.

Rekoh mu samo – zvukovi tišine me najviše bole

Ne napuštamo vas bez razloga: Stvari koje vam muškarci nikada neće priznati!

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Naravno da boli, mesecima nema tona, niti boje, mirisa, ukusa… a zašto, ne znam i sad pokušavam da dokučim i prekinuti… ne mogu, ne želim, neću, ne znam… znam samo da su moji snovi odavno bili samo mašta, a pomislila sam, jer zanositi se često sam znala, da ih je moguće ostvariti, bar deličak, mrvicu, zrno, kap.

Ah, a kako je samo bilo lepo sanjariti o tvom zagrljaju, dok sam te gledala kako mi mašeš, kako grliš jastuk pokazujući šta želiš da mi pružiš, koliko maziš, kako trepćeš očima polusnenim, koliko ti nedostajem…

Danima ista slika, ugoda, topim se, sanjam budna, onda rez, nula, nema slike, nema tona, nema reči, nema ništa, nema te, ali ipak i ima, uz uslove… samo… kako te pokrenuti i kako objasniti na tebi razumljiv način… a šta bi trebalo da objasnim?

Nisam tvoja igračka, nisam spremna na igre, nisam spremna na isprazan život, nisam spremna da bez ljubavi delim išta… Postao si mit, nestvarni san i samo želja… Nema te – pa eto pitam se sad… je li te bilo ikada za mene?

Shvatam pomalo i bolno, sve su to bile tvoje igre i zabava, ili nije, suze sam znala da viđam i uzrujanost tvoju kad te nisam poslušala.

Ljubav ima 5 faza, najčešće puca na trećoj: Psiholog otkriva kako da spasite vezu!

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Uvek se pitam i neprekidno ću to pitanje postavljati.. snovi, sene, mašta… sve je pomalo bledo… Znam, jer tek sada mogu da gledam tvoje slike bez bola, bez krika, bez suza… a trebalo mi je vremena uz potoke suza da izblede, operu, očiste, umire… nisam brojala sate, dane, nedelje, mesece…

Jesam li to htela? Ne, nisam, ali samoodbrana je nastupila i jednostavno se dogodilo, nema više suza, nema gušenja i nema stezanja.

Dišem… ali, uvek ono "ali" postoji… Nadalje, želim da te vidim, želim da osetim tvoje nežne prste u svojoj kosi, na ramenima, na licu. Da, priznajem… želim... hoću… vibre ti odašiljem. Živim dan za dan, nisam ni znala da mogu tako, živim sat za sat, ne razmišljam, ne planiram, a to znači i ne sanjarim, ne maštam, jer gde me je to sve odvelo?

Na ivicu, do litice, ponora, tame. Previše dugo sam lelujala, kročila opasnom oštrom ivicom i nadala se i izazivala neke srećne zajedničke trenutke, dane… ali ipak sam shvatila... nema te i neće te nikada biti za mene.Znatiželjna sam, šta se dogodilo?

Eto, samo želim da saznam šta nam se to događalo, je li baš sve bio san? Nadam se da će mi odgovori na ta pitanja doneti mir koji mi toliko treba, spokoj i nastavak nekog drugog života bez tebe, bez tvog daha i pomisli na tebe…

Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze: A ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati!

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Boli sve… još uvek jako i previše….misliti ne smem, a još bezbroj sitnica me podseća na tebe, nisi mit, nisi izbledeo, niko nije uspeo tvoje mesto da zauzme. Autosugestija samo povremeno deluje.

Gde si, šta radiš, pomisliš li ikada na mene…? A, ne… neću to nikada pitati, ne moram, jer odgovor ne da ne želim, nego ne smem čuti.

Još jedan dan se rađa, dočekala sam ga budna, kao i bezbroj pre toga, mrzela sam svitanja, zore bez tebe i tvog javljanja, mrzela sam sebe, jer sam te čekala, a znala sam da te neće biti, mrzela sam svaki novi dan i još više svoje slabosti, još više svoju nemoć, još više svoju maštu koja me je vukla k tebi i samo tebi. Pokrenuo si je i nestao, bez traga, bez pozdrava, bez naznake distanciranosti koja sledi.

Moram da budem odlučna, moram zacrtati put. Novi i nepoznati, izazovan i nepredvidiv, prema cilju kojeg još nisam definisala, prema sebi, nekom novom životu i bivanju… Nije lako ni jednostavno jer na svakom koraku se pojaviš i kao da vičeš — tu sam, ne zaboravi me, tu sam, daleko, ali ne izlazim ti iz glave, ne izlazim jer jednostavno tako hoću. Tu sam, kočnica sam svakom tvom koraku napred…

Pesma odražava moje stanje... "I moram reći, halo tamo, prijatelju moj, imam vizije u snovima, podsećaju me na zvukove tišine, u snovima uvek sama hodam, ljudi oko mene ne postoje, sklopim oči i samo tebe vidim, dotičem tada zvuk tišine, govoriš bez razgovora, a tvoj glas mi dopire kroz zvuk tišine, smrznem se jer se tišina širi celim telom, moje reči razbijaju tišinu, a krikovi vraćaju u život, ne želim više na taj način živeti jer to nije život, ne želim ni šaputati zvukove tišine…"

Spremala je veliku svadbu: Gatara joj 3 nedelje pre venčanja potpuno promenila život! (FOTO)

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Vizija... Nemam je, ne postojim, ne u onom obliku kakvu si me ostavio, druga sam i samu sebe ne prepoznajem… Pitam se, jesam li čvršća, odlučnija ili hrabrija…? Verovatno jesam, jer priznala sam samoj sebi da si mit, neostvarena želja, da nikad nisi ni pomislio na nešto što se zove MI, a samo to i objašnjava sve.Trebalo mi je vremena, analiziranja, preipitivanja same sebe, proučavanja, čitanja, učenja, ali rezultat je tu. Koračam stabilno i čvrsto, sama, posvećena isključivo svom malom svemiru, mojoj porodici i sebi.

Recept? Od kako upotrebljavam reč JA, idem prošetati, JA idem plivati, JA kuvam šta volim... lakše dišem, živim i opstajem, bez tebe, jer ja to sve mogu, ja to sve hoću i ja to sve moram… Analiziram li previše?Ne! Došla sam do onoga – stop! Kraj! Nema više!

Uvek brige neke dolaze, često sam pod pritiskom, ali samo napred hodam, ne okrećem se, ne zastajkujem, ne očekujem te, ne više…

Tako je lepo napolju među ljudima… znam, moram, jer mogu ja to sve

Tajna uspešnog braka: Mark i Prisila su 14 godina u ljubavi zahvaljujući jednoj stvari! (FOTO)

<\/div>
Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs