Milena Pavlović Barili bila je srpska slikarka i jedna od najinteresantnijih ličnosti umetničke Evrope između dva rata. Živela je i stvarala u Parizu i Americi gde je ilustrovala i slavni modni časopis “Vog”, a sve je to prekinula iznenadna smrt 6. marta 1945. od srčanog udara u 36. godini.
Ono što je manje poznato je to da je slikarka bila i veoma nadarena pesnikinja.
Prve pesme, začuđujuće zrele za svoj uzrast, Milena je pisala još kao sasvim mala devojčica. Interesantno je da su one odisale onim što će kasnije obeležiti i njene slike – nostalgijom, bajkovitošću, setom…
Pisac Milutin Tasić zapisao je jednu pesmu koju je Milena napisala kao sedmogodišnja devojčica.
Roma sabato, 12. novembre 1916.
MILENA
Kad sunce svanjiva
i ptičice pevaju
onda, onda je leto
al ja neću
da ga dočekam
neću da dočekam
na ovom svetu!
Ovaj svet sanak
samo sanak lep.
![Milena Pavlović-Barili](/data/images/2018/09/26/19/170173_milena-pavlovicbarili-carl-von-vechten_ff.jpg?ver=1637139349)
Danas nije poznato da li je ona njen autor ili ju je negde čula i zapamtila, ali je poražavajuća gorčina sa kojom Milena, još kao mala devojčica, gleda na svet. Na neki način, upravo ova pesma prorekla je njen kratki život i najavila tragičnu i ranu smrt.
Samo u periodu 1934/1935. tokom kog je slikarka malo radila na svojim slikama, napisala je 60 pesama na četiri jezika – 17 na italijanskom, 14 na španskom, 7 na francuskom i 22 na srpskom. Godine 1934. objavljuje svoju poeziju u italijanskom časopisu “Quadrivio”.
Prevodi pesama Milene Pavlović Barili prvi put su objavljeni 1966. godine u monografiji Miodraga B. Protića “Milena Pavlović Barili, život i delo”. Milenine pesme objavljene su prvi put kao zbirka 1998. godine pod naslovom “Poezija” i u ovoj zbirci su prvi put objavljeni prevodi pesama sa španskog jezika.