Zapadna meksička država Sinaloa dom je najmoćnijeg i najkrvavijeg narko kartela u zemlja.
Novac koji se tu obrće ostavio je neizbrisiv trag na odnosu između „narkosa" (narko dilera) i mladih žena - i pokrenuo lokalnu opsesiju plastičnom hirurgijom.
Na stolu klinike u gradu Kuliakanu, doktorka Rafaela Martinez Terasas ima hrpu prijava potencijalnih klijenata - žena koje žele da se operišu.
Većina traži operativne zahvate povezane s onim što je postalo poznato kao „narko estetika".
„Uži, definisaniji struk. Širi kukovi sa većom zadnjicom. I ako govorimo o grudima, obično su velike", kaže Martinez.
Žena s ovom hiper-feminiziranom, karikiranom siluetom često se u Meksiku naziva la bučona - naročito ako još voli i luksuznu, dizajnersku robu i ima ljubavnika narko dilera.
„Prosečno godište mojih pacijentkinja je između 30 i 40. Ali često mi dođu i mnogo mlađe žene - čak i maloletnice ispod 18 godina", kaže doktorka.
„One se nadmeću među sobom - koja ima najbolje telo ili najtanji struk."
Žene i tinejdžerke nekad dođu na pregled sa majkama ili prijateljicama. Druge dolaze sa muškarcem ili same.
„Često dođu sa dečkom koji plaća zahvat. A razni muškarci me pozovu i kažu: 'Hej, doktorko - poslaću vam devojku koju treba da operišete.'"
„Jedan čovek me je pozvao i rekao: 'Doći će vam jedna od mojih devojaka. E sad, doktorka, znate šta ja volim. Ne slušajte šta ona govori - zato vas plaćam'", kaže Martinez.
„Rekla sam mu da raspravi to s njom, jer kad je pacijentkinja u mojoj operacionoj sali, ona donosi odluke."
Sećam se da je moja baka rekla: 'Ali ti si još samo dete, šta ćeš da radiš?'
„A ja sam na to rekla: 'Imam ruke i noge, inteligentna sam, mogu da radim.'"
Karmen se preselila u Kuliakan i odsela kod jedne od mnogih porodica povezanih sa organizovanim kriminalom. Ali u toj kući ona je bila seksualno napastvovana. Karmen je rizikovala i poverila se muškarcu kog je upoznala.
„On je video da sam veoma uplašena i rekao mi: 'Uzmi moj broj.'Smogla sam hrabrosti da napustim tu kuću i stupila u kontakt s njim."
Veza je postala seksualna.
„Rekao mi je: 'Ti si devojka, sama si i nema ko da te štiti u Kuliakanu, opasnom gradu.' Rekao mi je: 'Ja ću biti tvoj kum.' I zato ga viđam kad god on poželi da me vidi i svi njegovi ljudi znaju ko sam. Mogu da idem gdegod želim po Kuliakanu i osećam se zaista zaštićeno i kao da ništa ne može da mi se desi."
Ona ne zna koliko drugih žena ima sličan odnos s istim čovekom. Karmen je hrabra i odlučna. To je mlada žena koja sanja da ide na fakultet i otvori vlastitu firmu, i ona je shvatila da je način da ostvari svoje ciljeve u Sinaloi da pristane na hirove muškarca za kog zna da je i izuzetno opasan.
„Nisam prestala da ga se plašim. Kad ga sretnem, priča se o mafiji, o poslovima - to me plaši", kaže ona. „Trudim se da zaboravim sve što sam čula i videla, zato što to može da vas uvali u neprilike… Možda moj zaštitnik nije loš, ali je radio neke loše stvari. I možda ne želi da mi naudi, ali može da učini da nestanem bilo da je loš ili ne."
Karmen je pod pritiskom svog narko-kuma da se podvrgne operaciji kako bi transformisala svoju sitnu figuru. Do sada je uspevala da izbegne da je odvede u doktorsku sobu za pregled.
„Mislim da su žene koje se podvrgnu operaciji nesigurne i možda ih više zanima od mene da postanu kao la burčona", kaže ona.
"Neke žene posežu za štetnim podstrekivačima apetita kako bi bile „vitke, ali sa oblinama".
Opsesija narko kulture plastičnom hirurgijom prenela se i na šire društvo Sinaloe. Bilbordi koji reklamiraju hirurge i njihovu robu mogu da se vide svuda po Kuliakanu, ubeđujući potencijalne mušterije da mogu da plate na kredit ako nemaju pri ruci gotovinu. Nije neuobičajeno za tinejdžerku da dobije nove grudi ili da promeni oblik nosa za rođendan ili kao božićni poklon. Čak se i muškarci podvrgavaju zatezanju i liposkuciji.
Dženet Kvintero, koja vodi veliki frizerski salon, imala je do sada više od 20 operativnih zahvata.
„Volim to. Za ženu, operacija je najlepša stvar na svetu - mogućnost da promenite sve što vam se ne dopada u vezi sa vašim telom", kaže ona. „U svojim dvadesetim, bila sam žena sa najvećom zadnjicom u čitavoj Sinaloi! Želela sam da budem kao druge žene."
Ona kaže da se sada moda menja - neke žene smanjuju grudi i zadnjice.
Ali Gabrijela (takođe nije njeno pravo ime), 38-godišnja samohrana majka koja vodi vlastitu firmu, nije među njima.
Ona je veoma zadovoljna izrazito ženstvenim oblinama koje je sama platila nakon raskida veze. Ti zahvati su pojačali njeno samopouzdanje, kaže ona, iako možda još nisu pomogli da privuče novog partnera kog traži.
Iako mnoge žene u Sinaloi prolaze kroz fazu želje da budu devojke narkosa, kaže Gabrijela, ona sad za sebe želi drugačijeg muškarca - „nekoga ko je pametan, radan i veran."
Ali te osobine bi mogle da budu retke u Sinaloi.
„Vrlo je normalno za muškarca da ima tri ili četiri žene, kao i još neke druge devojke. To je deo kulture", kaže Gabrijela filozofski. „I ono što sam viđala vremenom je da muškarci postaju besramniji. Žene to trpe dok god su finansijski izdržavane - kad je nešto daleko od očiju, daleko je i od srca."
Narko kultura izrodila je ideju da su žene posed „u vlasništvu" muškarca, kaže Marija Tereza Guera, pravnica koja je provela decenije boreći se za prava žena u Sinaloi.
A to isto tako povećava rizik od nasilja nad ženama, smatra ona, bilo da je nasilje poteklo od narko ljubavnika ili njegovih neprijatelja.
„Žene su već ubijane zato što su bile partnerke trgovca drogom ili ako muškarac misli da je bio izdan. Narkosi tako šalju poruku da žena pripada njima", kaže Guera.
U Sinaloi se ubije dvostruko više žena vatrenim oružjem nego u drugim meksičkim državama.
„U Kuliakanu imamo visoku stopu nasilja i svireposti prema ženama - njihova tela su pronađena mučena i spaljena", kaže Guera.
„Sećam se slučaja jedne mlade žene - njen dečko je bio narko. Platio je za njen estetski zahvat. Kad je ubijena, njene ubice su joj pucale u grudi i usne - delove tela u koje je narko uložio novac."
Koliko je lako za ženu da kaže: „Ne" jednom narku?
„Znam žene koje žele da raskinu sa trgovcem drogom, ali to je komplikovano", kaže Guera.
„Vlasti i dalje ne žele da se pozabave problemom narko kulture. Ne postoji ozbiljna borba protiv organizovanog kriminala - i dalje je na snazi saučesništvo. Narkosi su ti koji su zaštićeni, a ne žene."
Karmen, koja je ušla u opasnu vezu sa visokim pripadnikom kartela, možda nije do kraja toga svesna. Ili makar odbija da razmišlja o tome. I ne zna koliko će još dugo uspevati da odoli njegovim navaljivanjima da poseti hirurga kako bi uvećala grudi ili zadnjicu.
„Za sada se prema meni ponaša kao prema boginji", kaže ona.
Možda. Ali u Sinaloi ne smete da se zamerite muškarcima s oružjem, piše BBC.
„Pitam pacijentkinju da li pristaje na hirurški zahvat koji on želi da bude izveden na njoj. Nekad one kažu: 'U redu je, šta god on želi.' A ja im objasnim da posle nekog vremena on više neće biti njihov dečko, ali njima će to telo ostati do kraja života. I zbog toga moraju da odaberu ono što one žele - a ne ono što on želi," priča doktorka
