Imala sam 20 godina kada sam se 1995. godine preselila u gradić Inumklo kako bih bila bliže svojoj porodici. Iznajmila sam stan na poslednjem spratu zgrade. Međutim, prve noći, dok sam pokušavala da zaspim, činilo mi se da čujem korake iznad sebe.
Tako svoju zastrašujuću ispovest za Gardijan počinje Amerikanka Amber Don, a njenu priču prenosimo u celosti.
U narednih nekoliko meseci, počela sam da primećujem bizarne stvari. Kupila bih pakovanje od šest sokova, a zatekla samo četiri. Kupila bih nekoliko instant supa i opet videla da dosta fali. Primetila bih da su vrata koja sam pouzdano zatvorila otvorena kada dođem kući s posla.
To me nije plašilo već zabavljalo jer sam bila uverena da to moj brat, koji je imao ključ, dolazi i gosti se. Sa ovom pameću, znam da nije bilo tako jer bi moj brat takođe iza sebe ostavio i kamaru prljavog posuđa.
Onda sam nabavila štene. Dok sam ga privikavala na vršenje nužde, držala sam ga u kupatilu. Jednog dana, vratila sam se s posla i videla da sam imala poplavu u stanu. Štene je bilo u umivaoniku. Nikako nije moglo da se samo popne tamo, neko je morao da ga tamo prebaci.
Sve vreme i dalje sam čula korake. Postojao je otvor na plafonu za koji sam pretpostavljala da vodi na tavan. Pitala sam stanodaku da li postoji šansa da je neko tamo. "Nema šanse, to su sigurno rakuni ili veverice", uverila me je.
Devojka se preselila u novi stan i već prve večeri počela je njena noćna mora