Legenda kaže da ima onih koji su sami, ispunjeni i srećni, a sve zastupljenija honjok praksa to i dokazuje.

Honjok, je južnokorejski termin koji se odnosi na sve veći broj mladih ljudi u Južnoj Koreji koji rado, i svojom voljom odlučuju da stvari rade sami, i uživaju u čarimasingle života. Termin je popularizovan od 2017. kada se pojavio sve veći broj ljudi, a i lokala, koji su razbili predrasude prema bivanju samim u javnosti, te samostalnim obrocima, piću i čitanju. Ovakav lifestyle doživljen je kao značajan preokret u tradicionalno porodično i grupi orijentisanoj Južnoj Koreji. U državi gde su zajednica i porodica na vrhu lestvice prioriteta, sve veći broj mladih ljudi je kao svoj odgovor dalo “sorry, not sorry, ali ja tako ne zamišljam sreću”. Svesni sve veće brzine življenje, sve manje slobodnog vremena, sve dužih radnih sati, i sve težeg pronalaženja partnera mladi su kao opciju savremenog življenja ponudili detabuizaciju single života i pristupili mu kako bi jedino i trebalo. Sa prihvatanjem i bez stigmatizacije.

Iako su u korejskom društvu tradicionalne vrednosti starijih generacija mnogo glasnije i opresivnije nad mlađim, pa je samim tim ovakav korak ovde i značajniji, činjenica jeste da određena društvena očekivanja ne poznaju granice i da prosečnog tridesetogodišnjaka verovatno od Koreje preko Mađarske do Čilea roditelji i rođaci neumesno često ispituju da li ima stabilan posao i kada planira da se ženi/udaje. Tako se honjok (inače nastao od nastao od dve reči hon (sam) i jok (pleme)) od svog nastanka do danas može posmatrati kao sve globalniji fenomen koji se u svojoj suštini oslanja na proslavljanje individualnosti nad grupom. Izmrcvareni idejom o čoporu, i osećanjem nedovoljnosti zbog nedostatka partnera, mladi su odlučili da su nezavisnost, samoća i samostalnost najadekvatniji odgovor na nametnuta očekivanja.

Biti sam i biti usamljen defintivno nemaju znak jednakosti između sebe, iako u ovim danima kada smo malo previše sami, neretko i osećanje usamljenosti ume tu i tamo da se potkrade. Doduše, paradoksalno al istinito, usamljenim umemo često da se osetimo u gomili ljudi, dok biti sam može značiti daleko veće ispunjenje, a ne nužno nesreću zbog tog epiteta i maničnu želju da se taj status promeni.