Mehmed Meša Selimović je jedan od najcitiranijih srpskih i jugoslovenskih pisaca koji je stvarao u drugoj polovini 20 veka. Poreklom je iz Bosne i Hercegovine.
Najveći uspeh postigao je romanom "Derviš i smrt" (1966). Ovaj roman je osvojio sve značajnije domaće književne nagrade. Sledi, takođe, značajan roman "Tvrđava" (1970). Ova dela prevode se i objavljuju i u drugim zemljama.
Njegove mudrosti i danas se često citiraju, a u nastavku pročitajte neke od njegovih najzanimljivijih mudrosti o ljudima.
"Ljudi se u stvari boje, zato su surovi".
"Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi".
"Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada".
"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima".
"Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu".
"Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost".
"Do kraja života upoznavaću ljude, a nikad ih upoznati neću; uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka".
"Od pamtiveka sinovi su nerazumniji od očeva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srećom, sinovi postanu razumni čim postanu očevi".
"To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko".
"Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji".
"Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju?"
"Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu".
