Postoji jedan čudan obrazac: najnetaktičnija pitanja često se postavljaju ležerno, sa "nevinim" izrazom lica. I baš ta pitanja ostavljaju najdublji trag – ponekad i pravu ranu. Ljubaznost nije samo pozdrav i izgovoreno "hvala". Ona je i suptilan osećaj za to šta je primereno pitati, a šta je bolje zadržati za sebe.
Nije slučajno Mark Tven primetio: "Bolje je ćutati i izgledati kao budala nego progovoriti i otkloniti sve sumnje."
Evo pitanja koja ne bi trebalo izgovarati naglas ako želite da sačuvate taktičnost.
1. "Zašto nemaš decu?"
Na prvi pogled, pitanje deluje bezazleno. Ispod površine, međutim, krije oštre ivice. Za neke je to bolna tema, za druge svesna odluka. Osoba bez dece može ga doživeti kao nametanje tuđih očekivanja. Neko možda godinama vodi tihu borbu i onda se, na porodičnoj večeri, iznenada suoči s ovim "nevino" postavljenim pitanjem.
"Duša drugog je mračno mesto", rekao je Ostrovski – i bio je potpuno u pravu. Niko nije dužan da otvara vrata svojih najintimnijih misli.
Ako neko ne deli – postoji razlog. Umesto pritiska, bolje je nasmejati se i promeniti temu. To je mnogo mudrije.
2. "Da li ste vi majka i ćerka?"
Ovo je siguran način da se pokvari raspoloženje u sekundi. Ako to kažete sestrama, jedna će se osećati staro, druga neprirodno mlado. Ako to kažete prijateljicama, rizikujete neprijatnu tišinu.
Izgled je delikatna stvar. Svaka žena pamti ko joj je, kada i kako pomenuo godine ili bore. Te reči mogu da zabole više nego što mislimo. Zato je najbolje ne nagađati – ljudi će sami reći ko su jedno drugom kada smatraju da je vreme.
Čehov je rekao: "Sve u čoveku treba da bude lepo – i lice, i odeća, i duša, i misli." Pogađanje o godinama sigurno ne spada u tu kategoriju.
3. "Koliko zarađuješ?"
Finansije su tema gde tišina govori više od reči. Iza ovog pitanja često stoji potreba za poređenjem, a poređenje – kao što znamo – krade radost.
U najboljem slučaju, sagovornik će ga ignorisati. U najgorem, razgovor će postati neprijatan. Plata nije merilo vrednosti čoveka. I pristojna osoba to zna.
Seneka je govorio: "Siromašni nisu oni koji malo imaju, već oni kojima ništa nije dovoljno."
4. "Da li je to zauvek?" (o tetovažama)
Ljudi sa tetovažama ovo pitanje čuju stalno. U početku odgovaraju mirno, ali s vremenom postaje naporno. Tetovaža je često promišljena odluka – uspomena, simbol, čin samoispoljavanja.
Kada neko stalno mora da opravdava svoj izbor, to deluje kao sumnja u njegovu zrelost. A to je, zapravo, njegovo telo i njegova priča. Poštovati to – znači biti zreo.
Konfučije je rekao: "Ne čini drugima ono što ne želiš sebi."
5. "Kad ćeš se udati/venčati?"
Ovo pitanje se najčešće postavlja ženama. Rodbina ga ponavlja kao mantru, a porodična okupljanja pretvara u ispit. Iza toga stoji pritisak – kao da neko kasni sa životom.
Brak nije obaveza prema društvu. Svako ima pravo na svoj ritam. Takva pitanja ne donose podršku, već krivicu i ogorčenje. Mnogo je lepše želeti sreću – bez rokova.
6. "Da li ste još uvek zajedno?"
Ovo zvuči kao upad u tuđi prostor. Ako neko ne deli detalje svog privatnog života, ima razlog. Možda je veza u krizi, a možda je sve u redu – samo ne žele da o tome pričaju.
Pokušaj da se iznudi odgovor deluje kao nepoštovanje granica. Čak i kad je namera „briga“, doživljaj je drugačiji.
Aristotel je rekao: "Takt je mudrost izražena u tišini."
Ova pitanja su kao sitne iverice – deluju bezazleno, ali duboko seku. Prava ljubaznost ne pokazuje se u velikim rečima, već u osećaju za granice druge osobe.
Ako želite dobar razgovor, birajte teme koje povezuju, a ne razdvajaju.
Učtivost je želja da se drugome učini prijatno – bez obzira na to ko je i kakav je.
I ta jednostavna misao može vas sačuvati od mnogih grešaka.