Priča o Antoniju Borgesu jedna je od onih koje pokazuju koliko daleko može da ide ljudska hrabrost kada strah prestane da bude prepreka. Naime u februaru 2018. godine, dok je u školi Marjori Stonman Daglas u Parklandu vladao haos i panika, tada petnaestogodišnji Antoni nije mislio o sebi.
Dok su učenici pokušavali da se sklone, on je instinktivno stao ispred vrata učionice i svojim telom ih zagradio svestan da time možda žrtvuje sopstveni život. Pet metaka pogodilo ga je u trenutku, ali zahvaljujući njegovoj hrabrosti napadač nije uspeo da uđe. Dvadeset njegovih drugova ostalo je živo jer je jedan dečak odlučio da rizikuje sve da bi zaštitio druge.
Antoni je nakon toga preživeo teške operacije i dugačak oporavak, ali iz te borbe izašao je još jači. Njegova priča nije priča o strahu, već o nesebičnosti, o snazi volje i srcu koje je jače od bola. Danas njegovo ime stoji kao podsetnik da heroji ne nastaju iz moći, već iz trenutaka kada čovek odluči da ne okrene glavu čak ni pred opasnošću koja može da ga košta života.
On sada poseduje prava na ime napadača, prema novom sporazumu o nagodbi koji takođe predviđa da napadač mora da donira svoj mozak za naučna istraživanja.
Kao deo nagodbe, napadač je pristao da prenese prava svog imena, Nikolas Kruz, za upotrebu u bilo kojoj produkciji, filmu, knjizi, televiziji, kablovskoj televiziji ili drugim medijima na preživelog. Prema tome napadaču, koji služi doživotnu kaznu zatvora bez mogućnosti uslovnog otpusta, zabranjeno je da daje bilo kakve intervjue bez izričite pismene saglasnosti preživelog iz pucnjave Entonija Borgesa, prema nagodbi.
Napadač, koji više nema pravnog zastupnika, odbio je da advokat pregleda nagodbu, rekao je Borhesov advokat Aleks Areaza.
Borhes je pet puta upucan tokom masakra14. februara 2018. godine, u kojem je poginulo 17 učenika i članova osoblja. Sa 15 godina, bio je najteže ranjen od 17 preživelih iz pucnjave. Borhes, koji je zabarikadirao vrata svojim telom, zadobio je teške povrede nogu i trupa, uključujući uklanjanje trećine plućnog krila. Proveo je nedelje u bolnici oporavljajući se.
Borhes je postigao nagodbu u svojoj građanskoj tužbi sa strelcem nedeljama pre nego što je slučaj bio zakazan za suđenje sledećeg meseca.
„Želeli smo potpunu odgovornost“, rekao je Areaza za CNN. „Ljudi sede u zatvoru i nemaju šta da rade. Dosadi im se. Želeli smo da ga potpuno isključimo. Njegovu priču će ispričati žrtve, a ne on sam.“
Nagodba sprečava strelca da razgovara sa medijima ili da zarađuje novac pričajući svoju priču. „Trebalo je mnogo truda da se sve to koordiniše“, rekao je Areaza. „Naš cilj je bio da dobijemo zaključak za Entonija i njegovu porodicu.“
Nagodba je slična „Zakonu o Samovom sinu“ donetom u Njujorku 1970-ih nakon osude serijskog ubice Dejvida Berkovica. Zakon sprečava kriminalce da profitiraju od knjiga ili emisija o svojim zločinima tako što dozvoljava državama da zaplene bilo kakav prihod i koriste ga za nadoknadu štete porodicama žrtava. Slični zakoni su se pozivali mnogo puta, ali je 1991. godine Vrhovni sud SAD presudio da krše prava iz Prvog amandmana.
„Entoni ne želi jednog dana da uđe u svoju kuću i vidi Netfliksov specijal u kojem (napadač) govori o svojim mislima o onome što je uradio“, rekao je Areaza. „Ovo je bio način da ga ugasimo. Entoni na kraju ima kontrolu.“
Areaza je rekao da nije zabrinut zbog sprovođenja nagodbe, sada ili u budućnosti. „Ako (napadač) sada da intervju, možda će moći da ga provuče ispod žice“, rekao je. „Ali imaćemo moć da se vratimo na sud i ugasimo ga. Biće veći problem za deset godina kada počne da se dosađuje.“
Nagodba takođe zahteva od napadača da donira svoje telo, uključujući i mozak, nauci. Prema sudskim dokumentima, „napadač pristaje da učestvuje u bilo kojoj naučnoj, fiziološkoj, psihološkoj i/ili antropološkoj studiji i nakon smrti pristaje da njegovo fizičko telo, uključujući sve organe i mozak, bude donirano instituciji koju Antoni Borhes izabere za naučna istraživanja u nastojanju da se spreči da se takvi tragični događaji ikada ponove.“
„Nadam se da ćete iz toga pronaći nešto i sprečiti buduće incidente“, rekao je Areaza. „Možda nešto može pomoći, ali se neće desiti osim ako se ne prouči.“
Napadač je pristao na uslove nagodbe tokom Zum poziva. Borhes nije učestvovao, ali njegov otac jeste.
Sudski dokumenti pokazuju da je napadač takođe pristao da Borhesu dodeli svaki finansijski interes u bilo kojim polisama osiguranja od kojih bi mogao da ima koristi. Napadač je imenovan kao korisnik u najmanje jednoj polisi osiguranja od svoje usvojiteljke, procenjenoj na 430.000 dolara.
Ovo nije prva građanska nagodba postignuta u slučaju pucnjave Mardžori Stounman Daglas. 2021. godine, Školski okrug okruga Brovard isplatio je više od 26 miliona dolara žrtvama pucnjave i porodicama 17 ubijenih. Borhes je dobio 1,25 miliona dolara. Još uvek postoje nerešene građanske tužbe protiv bivšeg školskog službenika Skota Pitersona i šerifske kancelarije okruga Brovard.
Više od šest godina nakon pucnjave, Borhes, sada 21-godišnjak, radi na tome da nastavi sa svojim životom. On i dalje živi u Južnoj Floridi i svedočio je na suđenju napadaču 2022. godine i Pitersonovom krivičnom suđenju prošle godine. Piterson je oslobođen krivičnih optužbi jer se nije suočio sa napadačem.
Borhesova porodica nije želela da on izdrži još jedno suđenje, pa su tražili nagodbu. „Fizički se oporavio, ali PTSP je i dalje pravi problem“, rekao je Areaza. „Bili smo zabrinuti zbog suđenja i svega što dolazi sa tim, jer bi ga to još više gurnulo unazad.“
Pre pucnjave, Borhes je planirao da profesionalno igra fudbal u Brazilu. To se sada neće dogoditi zbog težine njegovih povreda. Preselio se u novi grad na jugu Floride, a Areaza je rekao da je srećan što se zgrada 1200 na kampusu srednje škole ruši.
„Svaki put kada bi prošao tamo, to bi mu vraćalo sećanja“, rekao je Areaza. „Mogao je samo da čuje stvari u svojoj glavi. Veoma je srećan što je vidi srušenu.“
