Jovan i Marija Vukašinović posmatrali su te 1999. godine kolonu zabrinutih muškaraca i uplakanih žena sa decom u naručju, starih ljudi koji jedva hodaju, tinejdžera kako prolaze kroz Konarevo kod Kraljeva. Svi oni bili su proterani sa svojih ognjišta na Kosovu i Metohiji, preko noći ostali su bez svega što su imali i nisu znali šta ih čeka. U jednom momentu bili bi zahvalni što su spasli živu glavu, već u drugom obuzela bi ih neopisiva bol sa svim onim što su izgubili, posebno ono najvrednije - mir.
Naime, ovaj bračni par nije sedeo skrštenih ruku, a veličinu onoga što su tada učinili, saznali su tek pred sam kraj 2021, a njihova ćerka Ana Nešić postarala se da za njihov gest čuje čitava Srbija.
"Kad su izbeglice sa Kosmeta '99. godine na leto pristizali u Kraljevo, prolazili su kroz Konarevo, baš pored moje škole. Većina njih su ostali bez ičega i nisu znali ni gde idu, ni šta će da rade. Kilometarske kolone automobila stoje. A što je najgore, u tom trenutku, nisu imali ni šta da pojedu i popiju, a putovali su po vrućini satima.
![Pijaca](/data/images/2025/02/11/14/374926_pijaca-2_ff.jpg?ver=1739281912)
Moji roditelji odluče da prave krofne i peku pite, da napune flaše vodom, i da idu redom od auta do auta i da služe hranu i piće. Naravno, o svom trošku, samo iz želje da se tim ljudima pruži podrška, jer zamisli da si ti u toj situaciji. Ja se sećam kroz maglu, išla sam s tatom", rekla je Ana, preneo je Blic.
Dvadeset dve godine kasnije, ne sluteći kakav susret će uskoro uslediti, bračni par Vukašinović našao se na lokalnoj pijaci, kada im je prišla nepoznata žena.
![Pijaca](/data/images/2025/02/11/14/374925_pijaca-1_ff.jpg?ver=1739281918)
"Kaže: "Jeste li nam vi u Konarevu delili krofne? Zapamtila sam vam likove. Niko nam ništa u tim danima nije dao osim vas. Deca su nam bila gladna a nismo imali ništa da im damo. Od tad se svaki put u crkvi pomolim za vas i upalim vam sveću, iako ne znam ko ste. Nadala sam se da ću vas nekad sresti da vam se zahvalim", oktrila je Ana kako je jedna žena iz tužne kolon srela njene roditelje posle više od 2 decenije.
Oduševljenje je bilo obostrano, a vremenska distanca kao da među njima nije postojala. Ovaj susret sve je na pijaci rasplakao, mnogi prisutni su se složili da je susret bio kao na filmu!