Osipovom Crna mačka, prazna kofa, broj 13, posebno ako pada u petak...
Znakova koji najavljuju neuspeh ili neku nesreću ima mnogo. Dobro je što malo ljudi zna za njih, inače bi... Uostalom, šta bi? Zar je sujeverje spojivo sa hrišćnstvom! Avaj! Čak i u crkvenoj sredini ima mnogo sujvereja povezanih s nekim dejstvima u hramu ili čak i obredima. A šta tek da kažemo o apsolutno sujevernom po suštini odnosu prema ikonama, svetim izvorima, pa čak i hodočašću? O tome u čemu se krije koren žilavosti sujeverja, zašto ljudi tako često dospevaju u njihovu vlast i kako prevazići strah od obeležja, uroka i ostalog, razgovarali smo s profesorom Moskovske bogoslovske akademije - Aleksejem Iljičem Osipovom, piše portalPravoslavie.ru.
– Alekseje Iljiču, bismo želeli da porazgovaramo o sujeverjima. To je pojava koja bukvalno preplavljuje naš život: ljudi obraćaju pažnju na neke sitnice koje počinju veoma da ih uznemiravaju. A kako biste vi definisali suštinu sujeverja?
– Reč «sujeverje» se sreće u mnogim jezicima. Između ostalog, u grčkom postoji pojam – «meteotis», koji se na slovenski i na ruski jezik prevodi upravo kao sujeverje. U grčkom znači praznina, privid i glupost. I u jevrejskom jeziku postoji reč sa sličnim značenjem: «dim, para koja se lako rasejava, ništa ne znači, nema suštine», kao i «glupost i obmana». Čini mi se da nam ovi jezici: grčki i jevrejski – pošto su to jezici Svetog Pisma i upravo o sujeti se govori u Svetom Pismu – veoma dobro prenose suštinu ove pojave – sujeverja. Po svom sadržaju to je izvesna praznina i glupost. A ako je reč o jevrejskom jeziku, onda je čak i prevara. U ovom slučaju – samoobmana. Eto šta je sujeverje.
Sujetno je ništavno, ništavilo, praznina, ono čega zapravo nema. A čovek tome pridaje značaj kao nečemu što zaista postoji i usled toga pada u obmanu, u samoobmanu i logično, nanosi sebi štetu, pada u zabludu. Eto šta je sujevereje: vera u sujetne, ništavne stvari koje zapravo nemaju nikakav značaj i suštinu.
– Zašto se sujeverje naziva grehom? Da li je to takođe strast? –
Evo o čemu se tu radi. Šta je greh? Greh (o, sad ću dati definiciju!) je ono što šteti čoveku. Evo, na primer, sad ću uzeti i iseći sebi prst – to će biti greh. Ili ću se ubosti iglom – to će biti greh. Greh je sve ono što šteti čoveku. A zamislite sujeverje: evo, počinjem da verujem da mi je crna mačka prešla put i sad se ne zna šta će sa mnom biti, ili sam naišao na nekoga ko nosi praznu kofu... Čovek se rastroji, ne zna šta da radi, zbog toga se remeti sav njegov normalan život – upravo zato je to greh. A postoje različite vrste sujeverja. Jedan volgogradski lažni starac je govorio: «Ako krsteći se ne dodirnete svojom rukom levo rame, treba odozgo, odozgo! – on će ostati da sedi tamo i šaputaće vam na levo uho.» Ili zamislite da u crkvi predajete nešto preko levog ramena – mnogi čak ustuknu – i to se dešava!
Ima stvari koje su možda i smešne, a ima i onih koje navode ljude na vrlo žalosne zaključke. Na primer, monahinja mi je u jednom manastiru rekla: «Ove godine nismo uspeli da se okupamo na Bogojavljenje – a kad se okupaš, svi grehovi za godinu dana se opraštaju, čovek se čisti od grehova.» Zamislite! I uzgred rečeno, ova glupost, Gospode! – se širi po našoj majčici Rusiji i mnogi počinju: «Obavezno se treba okupati i omiti se od grehova.» Kako je to lako: okupao se čovek i sve je u redu. Nije potrebno ni pokajanje, ni trud – ništa! Okupao si se, a još ako čovek posle kupanja popije i čašicu – pa to je divota! U principu, Pravoslavlje je najbolja religija na svetu.
Sujeverje je poslednja stvar koju bi istinski vernik i poštovalac boga smeo da praktikuje i ima u mislima, tvrdi eminentni profesor Ruske bogoslovske akademije.