iSTORIJA

Korona virus nije najteža pandemija koja je pogodila svet: Evo kako je čovečanstvo preživelo najstrašniji grip ikad!

Odnela je milione života i ostavila za sobom pustoš

Lifestyle
Autor:
Korona virus nije najteža pandemija koja je pogodila svet: Evo kako je čovečanstvo preživelo najstrašniji grip ikad!
Foto: Shutterstock

Pandemija španskog gripa pogodila je Zemlju 1918. godine, odmah po završetku I svetskog rata i smatra se najsmrtonosnijom pandemijom koja je zadesila čovečanstvo. Španskom groznicom ili španskim gripom bili je pogođeno oko 500 miliona ljudi ili trećina planete, a život je izgubilo, prema procenama, između 30 i 50 miliona ljudi. Španski grip se prvobitno pojavio u Evropi, Americi i Aziji, odakle se neverovatnom brzinom preneo na ostatak sveta.

U to vreme nije bilo gotovo nikakavih adekvatnih lekova, a stanovništvu se savetovalo da nosi improvizovane maske, kako bi se zaštitili. Škole i svi poslovni objekti širom sveta su zatvoreni, a ljudi su umirali tom brzinom da mrtvačnice nisu više mogle da prime tela.

Do današnjeg dana nije u potpunosti poznato koji soj influence je pogodi svet te 1918. godine, ali je brzina njegovog širenja i nivo zaraznosti bio frapantan.

Iako je ova pandemija bila globala i rasprostranjena go gotovo celom svetu, Španija je bila jedna od zemalja koja je bila najače pogođena, a i prvi izveštaji o bolesti su u svet otišli iz Španije, jer je bila jedna od retkih zemalja koja nije imala posleratnu medijsku cenzuru, pa otuda naziv španski grip.

Interesantan je podatak da ovaj virus nije imao apsolutno nikakve starosne ili zdravstvene barijere i da je pogađao podjednako one stare i narušenog zdravlja kao i one mlade, zdrave, inače otporne na sojeve virusa infuence. Podaci govore da je čak i španski kralj Alfonso XIII bio zaražen.

Procene tvrde da je španska groznica odnela između 30 i 50 miliona života, ali druge procene kažu da ta brojka iznosi čak 100 milina ljudi, što je činilo tri procenta čitave svetske populacije u to vreme, ali s obzirom da se tada nije vodila tako ažurna medicinska statistika, tačan broj nikada nećemo saznati.

Iako do današnjeg dana naučnici ne mogu sa sigurnošću da potvrde odakle je potekao nulti pacijent – nosilac virusa španskog gripa, prvi zvanično prijavljeni slučaj je bio u SAD, u državi Kanzas 11. marta 1918. Kao potencijalno prvo žarište ovog virusa pominju se upravo SAD, ali i Britanija, Francuska i Kina. S obzirom na velike migracije vojnika nakon završetka I svetskog rata, bilo je vioma teško utvrditi odakle je virus donet.

Borba protiv španskog gripa bila je mukotrpna i teška, jer u to vreme nisu postojali nikavi antivirusni lekovi, kao ni vakcine i doktori nisu imali ni ideju kako da leče zaražene. Bolnice širom sveta bile su toliko preopterećene da su se škole, fabričke hale, pa čak i privatne kuče pretvarale u bolnice u kojima su radili studenti medicine, jer nije bilo dovoljno lekara i medicinskog osoblja. Uvedeni su opšti karantini i zatvorene crkve, pozorišta, restorani, a sva javna okupljanja su bila najstrože zabranjena. Ljudima je savetovano da ostanu kod svojih kuća i izbegavaju bilo kakav fizički kontak sa drugima, poput rukovanja ili ljubljenja.

Jedini lek kojim se tretirao virus španskog gripa bio je aspirin. Ljudima je savetovano da uzimaju i do 30 grama aspirina dnevno, za šta se danas zna da je toksična doza ovog leka, pa su mnogi umrli od edema pluća, nagomilavanja tečnosti u organizmu i otkazivanja kardiovaskularnog sistema, usled prekomernih doza aspirina koje su dovele do trovanja.

Španski grip uzeo je težak danak. Čovečanstvo je bilo u potpunosti desetkovano, nestale su čitave porodice, ekonomije su bile uništene, porodice razorene, a ogroman broj dece ostalo je siročad.

Ekonomske posledice su bile razarajuće – mnogi poslovi i delatnosti su propali, nije bilo dovoljno radnika za rad u poljima, na farmama i u fabrikama, čak su i pojedine državne institucije bile zatvorene jer nije bilo ljudi koji bi radili u njima. Svet, već ekonomski oslabljen nakon I svetskog rata, bio je potpuno ekonomski desetkovan ovim neočekivanim talasom bolesti.

Do leta 1919. pandemija se približila kraju. Oni koji su bili inficirani su ili umrli ili su razvili specifičan imunitet. Skoro 90 godina kasnije, 2008. godine, naučnici su obelodanili da su otkrili zašto je španski grip bio u toj meri smrtonosan. Naime, prema njihovim saznanjiam, tri gena omogućavala su virusu da drastično oslabi bronhijalne puteve zaraženog i na taj način osobodi put do pluća koja bi, tako oslabljena, onda bila zahvaćena bakterijskom pneumonijom koja je bez antibiotika bila smrtonosna.

Od 1918. i najveće svetske pandemije bilo je još nekoliko epidemija u proteklih 100 godina, ali nijedna nije imala ni blizu razmere španskog gripa. Pandemija gripa 1957. odnela je živote oko dva miliona ljudi širom sveta, pandemija iz 1968. i 1969. oko milion žrtava, a virus H1N1, poznatiji kao svinjski grip, prema podacima CDC-a, američkog Centra za kontrolu zaraznih bolesti, odneo je širom sveta između 200.000 i 500.000 života u toku pandemije 2009. godine.

Posledanja pošast koja je zadesila čovečanstvo – virus Covid19, obnovila je interesovanje ljudi, ali i naučne zajednice za „zaboravljenu pandemiju“ – španski grip i kako je čovečanstvo uspelo da se oporavi nakon iste, uprkos značajno slabijim resursima, nedostatku tazvijenih lekova i vakcina, kao i tehnologije koju danas posedujemo.

Španski grip ostaje podsetnik da čovečanstvo ne sme da se opušta, da neki novi virusi vrebaju i mutiraju nama iza leđa, čekajući svoju priliku. Ono što ljudi mogu da učine da spreče neke buduće zaraze ovog tipa jeste da rade na očuvanju životne sredine, poboljšanju higijene i uslova života u područjima koja su potencijalna žarišta, stave veto na konzumaciju životinja koji su potencijalni prenosioci zaraza ovog tipa i razviju svet o tome da ljudi ne mogu u beskonačno trošiti, uništavati i na pogrešan način koristiti resurse Planete, a da to nema posledice po njihovo zdravlje.

foto: Shutterstock
Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs