Krvna grupa nije samo podatak koji lekari uzimaju u obzir prilikom transfuzije – sve više istraživanja ukazuje na to da ona može imati širi uticaj na celokupno zdravlje organizma, sklonost ka određenim bolestima, pa čak i na dužinu životnog veka. Iako svaka krvna grupa nosi svoje specifičnosti, naučna zapažanja često izdvajaju jednu kao posebno otpornu – nultu (0) krvnu grupu.
Zašto se nulta krvna grupa smatra najotpornijom
Osobe sa nultom krvnom grupom, prema brojnim studijama, imaju određene biološke prednosti koje mogu igrati važnu ulogu u očuvanju zdravlja. Jedna od ključnih karakteristika jeste manja sklonost ka stvaranju krvnih ugrušaka. To znači da je kod njih niži rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih događaja, poput srčanog i moždanog udara, koji su među vodećim uzrocima smrtnosti u savremenom svetu.
Razlog za to leži u činjenici da krv ove grupe sadrži manje molekula koji podstiču zgrušavanje. Upravo ta „ređa“ krv, u prenesenom smislu, omogućava bolju cirkulaciju i smanjuje opterećenje krvnih sudova. Osim toga, neka istraživanja ukazuju da ljudi sa krvnom grupom 0 ređe obolevaju i od pojedinih vrsta malignih bolesti, što dodatno doprinosi njihovom ukupnom zdravstvenom profilu.
Kada se sve to uzme u obzir, nije iznenađenje što se ova krvna grupa često povezuje sa većim šansama za dug i vitalan život.
Dugovečnost nije samo stvar „dobrih gena“
Ipak, priča o dugovečnosti mnogo je složenija od same krvne grupe. Naučnici su godinama verovali da ljudi koji dožive duboku starost duguju svoju dugovečnost isključivo takozvanim „genima protiv starenja“. Međutim, istraživanja su počela da menjaju tu perspektivu.
Stjuart Kim, profesor sa Univerzitet Stanford, zajedno sa svojim timom, sproveo je opsežno istraživanje koje je obuhvatilo gene 800 stogodišnjaka i čak 5.400 osoba u devedesetim godinama života. Njihov cilj bio je da otkriju šta zapravo razlikuje one koji žive izuzetno dugo od ostalih.
Rezultati su pokazali da dugovečnost ne zavisi samo od „dobrih“ gena koji usporavaju starenje, već i od odsustva onih koji povećavaju rizik od bolesti.
Četiri ključna gena koja utiču na životni vek
U okviru istraživanja identifikovane su varijacije u četiri gena koje imaju značajan uticaj na brzinu starenja i ukupno zdravlje:
CDKN2B – gen koji ima ključnu ulogu u kontroli ćelijske deobe. Njegova pravilna funkcija pomaže u sprečavanju nekontrolisanog rasta ćelija, što je važno u prevenciji tumora.
ABO – gen koji određuje krvnu grupu, čime indirektno utiče i na rizik od različitih bolesti. Upravo ovde se povezuje prednost nulte krvne grupe.
APOE – gen koji je тесно povezan sa rizikom od razvoja Alchajmerova bolest. Određene varijante ovog gena povezane su sa kraćim životnim vekom.
SH2B3 – gen koji utiče na imuni sistem i povezuje se sa produženjem životnog veka, kako kod ljudi, tako i u eksperimentalnim modelima.
Zanimljivo je da su određene varijacije ovih gena znatno češće kod ljudi koji dožive stotu godinu. Kada je reč o krvnoj grupi, upravo se nulta izdvojila kao najzastupljenija među dugovečnim osobama.
Izbegavanje bolesti kao ključ dugog života
Jedan od najvažnijih zaključaka ovog istraživanja jeste da dug život nije nužno rezultat posebnih „super gena“, već sposobnosti organizma da izbegne ili odloži razvoj ozbiljnih bolesti.
Kako je objasnio profesor Kim, fokus se pomera sa ideje o genima koji produžavaju život ka genima koji smanjuju rizik od bolesti. Drugim rečima, ljudi koji žive duže često to duguju činjenici da jednostavno – ređe obolevaju.
Ova perspektiva otvara nova vrata u razumevanju dugovečnosti: umesto da tražimo tajni „eliksir mladosti“, možda je važnije razumeti kako da smanjimo faktore rizika i očuvamo zdravlje što duže.
Krvna grupa jeste važna, ali nije presudna
Iako nulta krvna grupa pokazuje određene prednosti kada je reč o otpornosti na bolesti i potencijalnoj dugovečnosti, ona nije jedini faktor koji određuje koliko će neko živeti. Na životni vek utiču i način života, ishrana, fizička aktivnost, nivo stresa, kao i dostupnost zdravstvene zaštite.
Drugim rečima, genetika može dati određenu „prednost na startu“, ali svakodnevne navike i briga o zdravlju i dalje igraju ključnu ulogu u tome kako će se ta prednost iskoristiti.