Poslednjih 20 živih talaca moglo bi da se suoči sa doživotnim zdravstvenim problemima, upozorili su stručnjaci, nakon što su proveli više od 700 dana u zatočeništvu u Gazi.
Trenutno stanje svih talaca, muškaraca starih između 21 i 48 godina, nije poznato nakon što su juče vraćeni u Izrael po potpisivanju mirovnog sporazuma o Gazi.
Međutim, mnogi su već otkrili da su tokom zatočeništva bili strogo izolovani, da im je prećeno oružjem i da su bili izgladnjivani gotovo do smrti.
Srpski državljanin pretrpeo teške povrede i gubitak vida na jedno oko
Izraelsko ministarstvo spoljnih poslova juče je takođe potvrdilo da je srpski državljanin Alon Ohel (24) pretrpeo teške povrede, uključujući i gubitak vida na jedno oko, prenosi "Dejli mejl".
Neki od oslobođenih talaca izgledali su iznureno i iscrpljeno, a lekari su upozorili na njihove složene psihološke i medicinske potrebe.
Stručnjaci iz bolnica koje su ranije lečile oslobođene taoce naglasili su da je rehabilitacija dugotrajan proces i da se komplikacije mogu pojaviti mesecima, čak i godinama kasnije.
U jednom od najtežih slučajeva, talac Avinatan Or (32) bio je gotovo potpuno izolovan pune dve godine, ne susrevši nijednu drugu otetu osobu sve do trenutka oslobađanja.
Avinatan, koji je otet zajedno sa svojom devojkom Noom Argamani (28) sa festivala Nova, bio je i ozbiljno izgladnjivan.
Lokalni mediji izveštavaju da je izgubio između 30 i 40 odsto telesne mase. Pothranjenost predstavlja ozbiljan faktor rizika po zdravlje. Osim hroničnog umora i pada raspoloženja, istraživanja pokazuju da dovodi do gubitka mišićne mase, povećava rizik od padova i smanjene pokretljivosti, kao i do slabljenja imuniteta, što povećava mogućnost infekcija.
Skoro potpuni gubitak potkožnog masnog tkiva, onog tik ispod kože, može izazvati rane od pritiska i usporeno zarastanje rana. Pothranjenost može uticati i na zdravlje zuba, dovodeći do povećanog broja karijesa, oštećenja gleđi i bolesti desni.
Nedostatak hranljivih materija kod odraslih može oslabiti desni i zube i pogoršati infekcije u usnoj duplji.
U međuvremenu, dugotrajni boravak u mraku remeti unutrašnji biološki sat, što utiče na san, varenje, telesnu temperaturu i hormone.
Studije sugerišu da ova kombinacija povećava rizik od poremećaja srčanog ritma i moždanog udara.
Biće im potrebna medicinska i psihološka nega
Stručnjaci, međutim, naglašavaju da će taoci nakon traumatičnog iskustva zahtevati i medicinsku i psihološku negu.
Jedno istraživanje, objavljeno u časopisu "Journal of Clinical Psychiatry", sprovedeno na bivšim ratnim zarobljenicima iz Jomkipurskog rata 1973. godine, takođe je pokazalo da zatočeništvo "izaziva duboke i dugotrajne psihološke, telesne i funkcionalne povrede."
"Bivši ratni zarobljenici svoje rane nose veoma dugo", naveli su istraživači.
Svaki talac, prema jučerašnjem saopštenju medicinskih zvaničnika, ima podršku posebnog tima lekara, medicinskih sestara, specijalista, psihologa i socijalnih radnika.
Nakon oslobađanja, majka jednog od talaca, Matana Angresta, otkrila je da je njen sin prošao kroz "veoma surova mučenja".
Dvadesetdvogodišnji vojnik odveden je iz svog tenka na jugu Izraela.
Anat Angrest rekla je lokalnim medijima da je njen sin "dugo bio sam, pod posebnim nadzorom.
Dok je bio zatvoren u tunelima, Matanu su njegovi čuvari pokazivali vrlo malo vesti, "a ostatak vremena trpeli su tešku psihološku torturu", dodala je ona.
U saopštenju koje je juče objavio Forum porodica talaca i nestalih osoba, navedeno je:
"Proces ne završava oslobađanjem — on tada počinje.
Posle dve godine nehumanih uslova, gladi, uskraćivanja medicinske nege, izolacije, ponižavanja i zlostavljanja, sada im je potrebna medicinska pomoć, stalni nadzor i mir.
Iznad svega, potrebno im je da povrate svoj identitet kao ljudi, a ne kao taoci.
Njihova tela i umovi pretrpeli su dugotrajne povrede, a njihov oporavak se mora odvijati u bezbednom, mirnom i dostojanstvenom okruženju."