Broj obolelih od raka štitaste žlezde u Srbiji raste, a u poslednjih 10 godina samo na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije povećao se za neverovatnih 300 odsto.
Kako je prof. dr Radan Džodić, direktor Instituta objasnio, broj obolelih raste u svim uzrasnim grupama, pa i među decom, kao i da je takva situacija svuda u svetu. On napominje i da je to, imeđu ostalog, direktna posledica černobiljske nuklearne katasrofe koja se dogodila 20. aprila 1986. godine, kao i da nije isključen ni uticaj osiromašnog uranijuma. Ova vrsta karcinoma najviše se razvila u Belorusiji, Ukrajini, Rusiji i u okolini nuklearne katastrofe gde je obolelo više od 20.000 dece. Radioaktivni oblak nije zaobišao ni Evropu pa ni našu zemlju.
- Već šezdesetih godina 20. veka se shvatilo da ozračivanje lica, vrata ili dela grudnog koša, dakle presdela u blizini štitaste žlezde, i to malim dozama radioterapije, može dovesti do razvoja karcinoma štitaste žlezde - objašnjava doktor i dodaje:
- Pored spoljašnjeg zračenja postoji i unutrašnje. To se upravo dogodilo u Černobilju jer su se velike doze joda koncentrisale u štitastoj žlezdi. On se unosi mlekom, hranom... Ta radioaktivnost se skupljala u tom organu, te su deca dobijala rak štitaste žlezde. Mnogo je nuklearnih proba napravljeno i u Americi, Australiji, Atlanskom okeanu i Pacifiku, moguće je da je taj porast ovog karcinoma u stvari dug bahatosti civilizacije prema planeti - objašnjava Džodić.
On ističe da nije dokazano da su genetske promene zbog kojih pacijenti imaju agresivnije tumore na štitastoj žlezdi posledica osiromašenog uranijuma, ali da nije dokazano ni da nisu.
- Činjenica je da mi praktično za deceniju imamo 300 odsto veći broj obolelih od raka štitaste žlezde samo na Institutu. Među obolelima su i deca i odrasli - ističe on.
Kao savet šta bi mi mogli da učinimo sami kako bismo sačuvali štitnu žlezdu, profesor ističe izbegavanje hrane koja ima preveliku količinu joda kao što su ribe i morski plodovi.
- Doduše mi nemamo takav rizik, ali u Japanu gde su riba i morski plodovi često na meniju, imaju. Stres kao faktor rizika je nepoznanica. Bilo je pokušaja da se dokaže da i pušenje ima veze sa nastankom raka ove žlezde, ali pušenje ima najpre rizik za rak pluća, jednjaka, želuca, bubrega, mokraćne bešike. Gojaznost je rizik za rak dojke i pankreasa. Uopšte fizička neaktivnost i loš model življenja sa puno masne hrane povećavaju rizik od nastanka raka.
