Otpornost čuvarkuće najbolje opisuje njeno latinsko ime Sempervivum, što u prevodu znači "uvek živa".
Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego lekovita biljka.
Neki od nas možda je se sećaju i kao biljku s kojom su vam u detinjstvu lečili bolove u uhu.
Sastav i lekovito delovanje čuvarkuće
Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da poseduje vrlo vredne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.
U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
Najbolji prirodni lek za uhobolju
Čuvarkuća je stari narodni lek za uhobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak skrućene smole u uhu i uopšteno smanjuje bol.
Mnogi su se uverili da deluje bolje nego kapi iz apoteke, a čak je i neki pedijatri preporučuju za decu. Da bi se njome lečili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uvo, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.
Izvanredan lek za kožne bolesti i rane
Čuvarkuća ima slično delovanje aloe veri, koja je poznata u lečenju različitih kožnih tegoba. Ova biljka se smatra jednim od najsigurnijih lekova za širok spektar kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje. Problematično mesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.
Ona je najkorisnija biljka iz dvorišta
