Više od dve decenije nakon što je "problematična" sestra bivšeg američkog predsednika Džona Ficdžeralda Kenedija bila podvrgnuta pogubnoj lobotomiji, na svetlo dana izašla je knjiga koja otkriva potresne detalje jedne od najmračnijih tajni dinastije Kenedi.
"Dragi oče, izuzetno sam ti privržena i mnogo te volim", napisala je 1940. godine tada 22 godišnja Rouzmeri Kenedi u pismu svojme ocu Džozefu Kenediju, tadašnjem američkom ambasadoru u Velikoj Britaniji. Ali, samo godinu dana nakon što je napisala ove reči, mlada devojka, ljubazna, poslušna i sa večitom željom da ugađa svom ocu, izgubila je moć govora, a smislenu rečenicu više nije mogla da sastavi.
To je dovelo do toga da je postala jedna od najvećih tajni i izvor velikog srama za jednu od najpoznatijih dinastija američke pistorije, porodicu Kenedi, piše People.com. Najstarija ćerka moćnog para, Džoa i Rouz Kenedi, zbog intelektualnih teškoća je izgubila apsolutno sve sa svoje 23 godine, a otkriveno je i kako je za njeno stanje odgovoran upravo njen otac koji joj je zakazao termin za katastrofalnu lobotomiju nakon koje je Rouzmeri ostala mentalno oštećena s intelektualnim kapacitetom malog deteta. Nakon kobne operacije mlade Rouzmeri, prošlo je još dve decenije do trenutka u kojem je Džo Kenedi doživeo moždani udar i ostao u potpunosti nesposoban, a braća Kenedi otkrila tajnu njihove najstarije sestre koja je do tada nestala.
Živela je u katoličkoj ustanovi za mentalno obolele osobe u Džefersonu, skrivena od očiju javnosti kako je niko ne bi povezivao s velikom, moćnom i uticajnom porodicom Kenedi. Nedavno objavljene knjige otkrivaju pravi identitet ljubazne, drage i prema nekima problematične mlade devojke čiji je život uništio njen otac. Do detalja je objašnjen život ćerke i sestre savršenog osmeha koja se borila za pronalazak svog mesta u velikoj porodici koja je iznad svega cenila uspeh. Po prvi put, otkriveni su detalji njenog života, od rođenja do smrti.
Kada je malo porasla, majka je primetila da se ona ne ponaša kao ostala deca. Porodica je činila sve kako bi je uključili u njihove dnevne aktivnosti i kako se ne bi osećala drugačijom. Ali kako je odrastala, faze u kojima je njena tvrdoglavost izazivala nasilje, bile su sve češće. Rouzmeri je izrasla u predivnu ženu, zanosnih oblina i počela je da privlači muškarce. Njen otac Džo postao je zabrinut. Neželjena trudnoća za njegovu porodicu bi, kao i za političku budućnost njegovog sina, mogla da donese veliku štetu.
Džo je 1941. godine zakazao termin za lobotomiju. Tadašnji postupak nije bio potpuno pouzdan, ali obećavao je promenu mentalno oboleloj osobi. Operacija je trebalo da učini da Rouzmeri bude poslušnija, a uključivala je bušenje s obe strane lobanje, postavljanje lopatica u blizini frontalnih režnjeva, okretanje, struganje... Operacija je bila loše izvedena, a Rouzmeri je ostala trajno oštećena.
Nakon što je provela sedam godina u psihijatrijskoj ustnovi u Njujorku, Džo je naredio da je premeste u instituciju za mentalno obolele Sent Koleta. Nakon toga je više nikada nije video, a njena braća su je pronašla nakon gotovo 20 godina. Rouzmeri je preminula 2005. godine u mentalnoj bolnici.