Sve što niste znali o njoj

Životna priča Biljane Srbljanović: Žena koja rečima seče kao sabljom! (FOTO)

Biljana Srbljanović je spisateljica, dramska autorka i političarka

Vip priča
11:42h Autor:
Životna priča Biljane Srbljanović: Žena koja rečima seče kao sabljom! (FOTO)
Biljana Srbljanović, Foto: Kurir / Aleksandar Jovanović

Biljana Srbljanović je rođena 15. oktobra 1970. godine, u Stokholmu, u Švedskoj. Predstavlja jednu od najpoznatijih savremenih dramskih autorki i aktivni je učesnik u političkim temama, gde je poznata po proevropskom stavu, liberalnim shvatanjima i podršci LGBTQ populacije. Danas je zaposlena kao profesorka fakulteta Dramskih umetnosti na univerzitetu u Beogradu, piše Biografija.org. Biljana je rođena u Stokholmu, kao ćerka člana jugoslovenske ambasade. 2010. godine, tokom držanja govora u akademskom pozorištu u Beču, autorka je izjavila kako je njen otac emigrant što je poteglo mnoga pitanja, te izjava naknadno nije potvrđena niti priznata, budući da se to kosi sa zakonima ambasade koju je predstavljao. Takođe je navela Beograd kao svoje mesto rođenja, što se kasnije pokazalo kao netačna informacija. Biljana i dalje stoji pri svojim izjavama. Diplomirala je dramsku umetnost 1995. godine na fakultetu Dramskih umetnosti u Beogradu.

Preminula Mira Furlan (65): Glumica koja je zbog talenta prošla kroz čistu golgotu! Ipak, ljubav je pobedila sve!

Biljana Srbljanović je započela svoju karijeru nakon uspešnog završetka studija Dramske umetnosti u Beogradu. Prva predstava koju je napisala bila je drama pod imenom „Beogradska trilogija“, prvi put prikazana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u režiji Gorana Markovića, u Beogradu 1997. godine.

Prateći nekoliko grupa srpskih emigranata kroz Prag, Sidnej i Los Anđeles, drama govori o raznim problemima dijaspore. Dijalozi su brzi sa malo reči u kratkim scenama, ali svaka izgovorena rečenica ostavlja snažan utisak. Drama je postigla veliki uspeh, izvođena je i u zemljama kao što su Italija, Nemačka, Austrija, Švajcarska, Belgija i Engleska, a u SAD-u je prvi put prikazana 19. aprila 2004. godine u Vašingtonu, pod režijom Roberta Maknamare (umetničkog direktora teatra Scena koji je izveo predstavu).

U tom programu se drama opisuje kao delo jednog od najtalentovanijih mladih pisaca Evrope sa snažnim pogledima na teme rata i emigracije. U aprilu 1998. godine, napisala je svoju drugu dramu u Beogradu koju je nazvala „Porodične priče“. Predstava je premijerno izvođena u Ateljeu 212. Osvojila je nagradu za najbolju novu dramu, pod nazivom Sterijina nagrada, na pozorišnom festivalu u Novom Sadu, a izvođena je i u Nemačkoj, Poljskoj, Rumuniji, Sloveniji, SAD-u, Francuskoj i mnogim drugim zemljama. Ova drama umetnice predstavlja njenu najuspešniju dramu, izvedenu u 60 različitih produkcija.

Prvog decembra 1999. godine, Biljana je postala prvi strani pisac koji je dobio nemačku nagradu Ernst Toler. „Anselm Veber“ je delo predstavljeno u Habsburškom pozorištu Detusches Shauspielhaus, a ubrzo postaje deo redovnog repertoara 25 različitih nemačkih pozorišta u Hamburgu, Minhenu, Berlinu, Štutgartu itd. Istog meseca autorica je završila dramu “ Pad “ koja je prvi put prikazana u Budvi, Crnoj Gori na gradskom pozorišnom festivalu “ Budva grad – teatar “ u julu 2000. godine. Zbog nedostatka interesa javnosti i slabog odaziva, drama je brzo ukinuta iz programa beogradskih pozorišta.

U avgustu 2000. godine mlada umetnica je pozvana na festival u Bisanu, gde je poznati umetnik Žan Klod Beruti predstavio na sceni njeno delo „Pad“, a Evelin Didi Liže delo „Porodične priče“. Mlada umetnica se takođe pronašla i u glumačkim vodama, pa se tako može videti u glavnoj ulozi u srpskom filmu „Zemlja istine, ljubavi i slobode“. Premijera drame “ Supermarket “, njene četvrte drame, održala se u maju 2001. godine na festivalu u Beču, u Austriji. Danas se takođe izvodi u mnogo evropskih zemalja. Ovaj pozorišni komad, u režiji Tomasa Ostermajera, je melodrama.

Po rečima Biljane, to je “ sapunska opera “. U delu oštro kritikuje Zapad i neo liberalne zablude postnacionalističke Evrope, sa posebnim osvrtom na potrebu da se autsajder kategoriše kao iracionalni ratni huškač, pogotovo ako dolazi sa Balkana. Glavni lik je Leo, koji živi u Zapadnoj Evropi i koji predstavlja imigranta koji je željan da stvori novi dom i da se uklopi u društvo u kom se nalazi, međutim koliko god se trudio nikada ne uspeva dostignuti bezbedni i priznati identitet, zahvaljujući predrasudama na koje ni moderna Evropa nije imuna. Leo odlazi u vremeplov u kom prvih sedam dana proživljava isti dan tj. četvrti novembar 1999. godine. Srbljanovićeva amnezijom lika Lea prikazuje ogromnu želju da bude heroj, zbog koje izmišlja sopstvenu biografiju istočnoevropskog disidenta. „Supermarket“ je komad o očajnoj i komičnoj nameri da se živi u potpunoj iluziji, a delo postaje i deo redovnog repertoara bečkog pozorišta Burgteatar.

Životna priča Mire Adanje-Polak: Ja sam patrijarhalna žena, moj muž je glavni u kući! (FOTO)

Kasne 2003. godine, Srbljanović je završila svoj peti pozorišni komad, nazvan „Amerika drugi deo“. U ovom delu umetnica kritikuje “ američki san “. Radnja se odvija nakon 11. septembra, tj. velikog terorističkog napada Al Kaide u Nju Jorku. Umetnica kroz ovo delo govori kako je u ovom slučaju prva žrtva bila istina a druga solidarnost koja se izgubila među ljudima. San se naravno činio sasvim drugačije, označavao je slobodu. Na kraju će Ipak platiti cenu duboko podeljenog društva kom je zajednička samo želja za profitom. Ovo delo postala je najpopularnija predstava u Srbiji 2003. i 2004. godine.

Šesto delo koje je umetnica napisala je delo pod imenom „Skakavci“, koje osvaja evropsku nagradu za novu pozorišnu umetnost, jednu od najistaknutijih nagrada za dramsko stvaralaštvo u okviru Evrope. Ovo je delo umetnica napisala po narudžbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Delo govori o starim ljudima i njihovim problemima. Prvi put je prikazano 26. aprila 2005. godine na Velikoj sceni JDP-a. 2005. godine nemački pozorišni magazin „Theater Heute“ (Pozorište danas) proglašava Biljanu za najbolju stranu spisateljicu sezone. Takođe, ova drama čini umetnicu jedinim savremenim dramaturgom iz Srbije koji je uspeo predstaviti svoju dramu u Zagrebačkom pozorištu mladih, sa premijerom 3. marta 2006. godine. Poslednja predstava koju je umetnica napisala je “ Mali mi je ovaj grob “, te je premijerno prikazana 2013. godine, i njome privukla veliku medijsku pažnju kao i raznu publiku širom Evrope.

Kao studentkinja na Akademiji, napisala je scenario za 13 epizoda serije Otvorena vrata, koja na šaljiv način priča o životu jedne građanske porodice. Napisala je 11 drama za pozorište i jednu seriju prikazanu na radio televiziji u Srbiji devedesetih godina. Njene drame prevedene su na preko 35 jezika i prihvaćene na scenama oko 160 pozorišta, i u preko 50 zemalja. Pored prethodno pomenutih nagrada, umetnica je osvojila i nagradu “Slobodan Selenić “, Osvajanje slobode, a 2007. godine dobila je Statuete Joakim Vujić koja se dodeljuje svake godine 15. februara od strane Knjaževsko – srpskog teatara iz Kragujevca.

Bitni su za spomenuti dnevnici koje je Biljana Srbljanović pisala tokom prve tri nedelje NATO bombardovanja Jugoslavije. Ti dnevnici, tj. tekstovi, su objavljeni u nemačkom nedeljniku Špigel, a u Italiji ih je objavila izdavačka kuća Baldini & Kastoldi, kao i britanski Gardijan. U tim tekstovima prikazala je da je rat besmislen, a pisala je i o lažnom patriotizmu na prostorima bivše Jugoslavije, kao i o tragediji srpskog naroda, za koju krivi Slobodana Miloševića. Takođe smatra da Milošević nije jedini krivac, nego i da je narod sam kriv jer nije bio svestan svoje nesvesnosti.

Melanija zauvek napustila Belu kuću u velikom stilu: Šanel kostim i torba od 50.000 evra! (FOTO)

Dramski rad Biljane Srbljanović karakteriše politička angažovanost i beskompromisni prvoevropski stav kao i oštro kritikovanje savremenog društva. Iako je na početku pažnja bila na kritikovanju Slobodana Miloševića tj. zemlje Srbije u tom periodu, ona se nije ograničila na kritikovanje samo svoje zemlje. „Oštrica Biljane je okrenuta uvek ka okruženju u kom se nalazi “, rekla je austrijska kritičarka Kornelija Nidemajer. Dela umetnice nastaju iz doživljaja i sopstvenog iskustva iz okruženja u kom se nalazi. Dok je živela i boravila u Srbiji, primećivala je sve probleme koje nosi srpsko društvo pa je tako i oštro kritikovala sve loše pojave ili one ukorenjene. Međutim, nakon prelaska u Sjedinjene Američke Države umetnica primećuje mnogo problema u svetu uopšte. Njene drame govore i o intimnim problemima savremenog čoveka, kao što su porodični i međugeneracijski odnosi, problemi i sukobi. Političnost njenih drama se upravo bazira na ovom problemu koji je sada već ukorenjen u društvo. Takođe se dotiče i nekih metafizičkih problema i pitanja kao što su starenje i usamljenost, a poseban naglasak stavlja na smrt. Prema Biljani, dramska književnost je takođe književnost i jako je zanimljiv njen pristup delima. Ona smatra da je potrebno razbijanje jedinstva mesta i jedinstva vremena kako bi gledaolac umesto hronološki uverljivog pozorišta, mogao na pozorištu ugledati sebe, svoje lične probleme i strahove i poistovetiti se sa okruženjem i događajem. Naravno, uz uverljiv prikaz svega navedenog.

Privatan život

Biljana Srbljanović je bila udata za Gabrijela Kelera, bivšeg ambasadora Republike Francuske u Beogradu. Razveli su se 2014. godine. Biljana je u srodstvu sa Radovanom Karadžićem, ratnim političkim vođom Srba, osuđenog na 40 godina zatvora u sudu u Hagu. Protiv nje je 2012. godine podneta krivična prijava zbog kupovine kokaina od dvadesetsedmogodisnjeg Miloša Šoneta Stanojčića. Prema policiji, kokain je kupila u dve prilike i u obe ih platila 120 KM tj. 60 evra, međutim, nakon nagodbe sa tužilaštvom o donaciji 200.000 dinara u humanitarni fond, nije krivično gonjena.

U martu 2001. godine, Srbljanović je za klevetu tužio filmski režiser Emira Kusturice kao rezultat nazivanja Kusturice nemoralnim profiterom Miloševića.Takođe je tvrdila da je Kusturičin film „Podzemlje“ potpuno finansirala RTS televizija , koju je držao Milošević. U decembru 2003. godine je sud u Beogradu presudio u korist Emira Kusturice zbog nedovoljno dokaza o finansiranju njegovog filma. U julu 2007. godine, umetnica je na svom blogu komentarisala jednog košarkaša, gde je napisala da je to “istetovirani idiot “ jer je imao tetovažu Draže Mihailovića na svojoj ruci.

Politika

2007. godine, Srbljanović se pridružila Liberalnoj demokratskoj stranci (LDP), sa dodatnom ulogom kao član veća političke partije. Tako je ušla u politiku, kao studentkinja drame na FDU. Tada je počela da piše, na početku dramske kritike, a kasnije već i političke tekstove. Pisala je za kragujevački časopis „Pogledi“, na nagovor svoje tadašnje prijateljice Isidore Bjelice.

Kako je vreme odmicalo, kasnije radikalno menja svoje političke stavove. Bila je kandidat za gradonačelnicu u Beogradu na srpskim lokalnim izborima 2008. godine, a od tada se udaljila od stranke. Biljana je decenijama bila izražena figura u sferi srpske javnosti. U kasnim osamdesetim i ranim devedesetim, tokom njenih studentskih dana, umetnica je bila bliska prijateljica sa Isidorom Bjelicom i pisala je za časopis „Pogledi“. Posle toga, pogledi na politiku se potpuno menjaju, te odlaze krajnje levo, i polovinom devedesetih počinje strastveno da kontrira Slobodanu Miloševiću, kao i čitavoj desnoj strani političkog spektruma. 1997. godine, kao jedna od gostiju u emisiji Olje Bećković „Utisak nedelje“,, umetnica ulazi u raspravu sa bivšim kolegom iz magazina „Pogledi“ oko problema američke vlade, u čemu se vidi radikalna promena u političkim stavovima umetnice.

Bivša je članica političkog saveta Liberalne demokratske partije i poznata je po stavovima koji su uvek bili liberalni i koji su pružali podršku LGBTQ populaciji.

2010. godine, Biljana je otvorila Tviter gde je konstantno komentaroše o srpskoj politici. Tokom leta 2011. godine, umetnica ulazi u veće rasprave sa demokratskom strankom i njenom predstavnicom, Jelenom Trivan. Biljana je zaslužna i za deklaraciju projekta „Jezici i nacionalizam“. Deklaracija je protiv političkog odvajanja od četiri srpsko-hrvatske varijacije koje vode do serije negativnih pojava, socijalnih, kulturnih i političkih problema.

Čak i posle 5. oktobra 2000. godine u Srbiji, nastavlja da bude aktivna u protivljenju “neodgovornosti u visokom društvu Srbije “, kako ona izjavljuje. Izjavila je da se svakodnevno susrećemo sa srpskim nasilnim nacionalizmom i govorila o kulturi nasilja u Srbiji, što je, po njenom mišljenju, svakodnevica.

Biljana Srbljanović jedna je od neupečatljivijih ličnosti našeg područja. Umetnica otvorenog uma, puna mašte, sa borbenim žarom u sebi koji se bori za korenitu promenu ljudi i sistema koji je okružuje. Sa oštrim pristupom stanju u zemlji, kritikuje društvo u kom se nalazi, kako svoje tako i bilo koje u kom vidi probleme.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs