Njih tri su tako različite, a svaka je urezala neizbrisiv trag na ulicama Beograda. Naime, Radmila Karaklajić, Milanka Udovički i Marija Baksa bile su žene ispred svog vremena, svaka od njih uspela je i u svetu, a ostala svoja. Njihve životne priče ostavljaju bez daha!
1. Radmila Karaklajić
Među mnogim lepoticama koje su obeležile šezdesete i sedamdesete u Jugoslaviji, jedna od najuspešnijih i najpopularnijih bila je Radmila Karaklajić, koju su obožavali od Vardara do Triglava. Ostala je upamćena po hitu "Anđelina zumba zumba" iz 1964. godine.
Radmila je rođena 1939. godine u Beogradu, pre Drugog svetskog rata, i to na Vračaru, gde je odrastala družeći se s Velimirom Batom Živojinovićem i Draganom Nikolićem, koji su kasnije postali najcenjeniji jugoslovenski glumci. Od detinjstva je bila nestašna, ali je ipak bila odlična učenica, pa je s lakoćom završila gimnaziju i, potom, studije engleskog jezika i književnosti.
Učestvovala je na gotovo svim poznatijim festivalima tog doba, poput Beogradskog proleća, Splitskog i Opatijskog festivala, Šlagera sezone u Sarajevu i drugim.
Osim toga, Radmila je mnogo pažnje privlačila fotkama u kupaćem kostimu, što je za to doba bila prava retkost. Lepa Beograđanka bila je jedna od prvih "žrtava" paparaca u Jugoslaviji, a svojim glasom i lepotom očarala je ceo Balkan, ali je uspela i mnogo dalje.
Mlada je počela da radi s jednim džez orkestrom i nastupa na beogradskim igrankama.
– Čaršija u Beogradu je brujala kako je Darko Kraljić inspiraciju za svoju čuvenu pesmu "Devojko mala" našao u platonskoj naklonosti prema gimnazijalki koja peva u bendu Saše Subote – prisetila se Radmila jednom prilikom.
– Nikada Darko Kraljić nije meni prišao ili mi dobacio nešto usput, ali nije izostajao sa zabava na kojima sam pevala. Niko nije mogao da spreči ogovaranja kako ugledni kompozitor ide na gimnazijske zabave zbog neke klinke. Imala sam tada sedamnaest godina i jedva sam registrovala tu priču. Bilo mi je mnogo važnije da se ludo zabavljam dok pevam drugarima u školi i odbijam brojne udvarače. Kasnije sam čula da se divna Beba Lončar mnogo ljutila kada je čitala o Darkovoj inspiraciji u nekim novinama.
Jedan od onih koji nije mogao da joj odoli, bio je i fudbaler Fikret Mujkić Pike, bivši muž misice
Njihova veza je označena kao nova ljubav dvoje mladih koji nisu imali sreće u prvom braku. Na sve strane pljuštale su izjave kako je pitanje dana kad će se Fikret i Radmila II venčati, kako odlično odgovaraju jedno drugome i kako se neizmerno vole.
Međutim, od braka nije bilo ništa. Kad je bio na vojnom dopustu u Sarajevu, Fikret Mujkić je u jednom lokalu na Benbaši, koji drži bivši bokserski as Agmet Zagorica, došao u sukob s nekadašnjim klupskim drugom Enverom Hadžiabdićem.
Tek što se završila tuča na Benbaši, Mujkić je sproveden u vojni zatvor, ali ne zbog incidenta u kafani, nego zbog opravdane sumnje da je u dosluhu s izvesnim osobama (među kojima je osumnjičen i njegov otac Ramiz) falsifikovao dokumente kojima mu je vojna obaveza zbog uzdržavanja oca skraćena na godinu dana.
Ustanovljeno je da je falsifikovana potvrda o visini penzije njegovog oca i da prema propisima Fikret Mujkić nije hranitelj porodice, pa shodno tome mora služiti vojni rok 18 meseci.
Nakon toga ona se posvetila karijeri i pored popularnosti u Jugoslaviji, ostvarila je veliki uspeh i u Americi, Australiji, a pogotovo SSSR-u. Tamo su čak i devojčice često dobijale ime po njoj, nazivajući ih Radmiločka.
Nije bila tajna ni da su mnogi pokušali da je sabotiraju, te su joj tako turneju sa Đorđem Marjanovićem i „Sedmoricom mladih“ otkazali tri dana pred početak. Navodno je razlog bio taj što je pevala na engleskom, ali s obzirom na njenu veliku popularnost u Sovjetskom Savezu, bilo je jasno da je ovaj razlog izmišljen.
Veliku tragediju doživela je u prvom braku kada je izgubila blizanačku trudnoću.
„Sa Draganom Tomjanovićem, gitaristom popularnog beogradskog benda Meksikanski trio, ušla sam u brak u velikoj ljubavi, ali posle venčanja je svako otišao kod svojih jer nismo imali gde da živimo zajedno“, ispričala je pre nekoliko godina za Blic i dodala:
„Nakon sedam meseci moji roditelji su bili razočarani da im ćerka posle završenih studija engleskog jezika bira nestalnu muzičku karijeru i nema gde da živi sa mužem. Prešla sam kod Dragana i njegovih roditelja u kuću gde smo „uživali“ u prolaznoj sobi punih sedam godina. Nismo imali dece i kada je ljubav prestala, razveli smo se“, ispričala je pevačica.
U narednom braku dobila je sina Ognjena, što smatra svojim najvećim uspehom.
„Kad podvučem crtu, ja sam u stvari srećan čovek. Ponajviše zato što sam u ovom ovakvom životu pojedinim ljudima učinila neke momente lepim, unela im optimizam, a to je donelo sreću i meni. Srećna sam i zato što se ljudi i danas kad me vide nasmeše i ljubazno me pozdrave. To, valjda, nešto znači“, zaključila je Radmila.
S druge strane, nije krila da je razočarana odnosom svoje države prema njoj, ističući da ju je često doživljavala kao maćehu, te joj čak nisu odobrili ni nacionalnu penziju. Tokom devedesetih se sa sinom odselila na Kipar gde je radila u bankarskom sektoru.
2. Milanka Udovički
Govorili su da je rođena sa stilom, kojem je kasnije posvetila život. Nikada se nije češljala, a bez svoje lule nije izlazula iz kuće. Poštovala je uvek samo svoja pravila i nije dozvoljavala da joj bilo ko kroji put. Svetska dama, a u srcu Zemunka, obišla je planetu, ali svoju rodnu kuću nije zaboravila. O njenom životu može da se napiše knjiga, ali Milanka Udovički, prva Srpkinja na naslovnici "Voga" je pokazala sopstvenim primerom da sa godinama život može da bude i te kako uzbudljv.
I pored dva odbranjena doktorata, iz ruskog i orijentalnih jezika stečenih na Sorboni, kod mentora Danila Kiša, ona je otišla u svet mode. Postala je modni kreator, kostimograf i član ULUPUDS-a. Htela je da bude lekar humanista, a dogodile su joj se umetnost i estetika. Tražili su je i ljudi sa filma, ona nije htela glumačku karijeru. Uzalud joj je Rože Vadim predlagao mesto nove Brižit Bardo, a Keri Grant pozivao na ples. I Crnjanski je, kaže, bio ozbiljan u nameri da se s njom odveze u grad svetlosti.
Od kada je posle prve godine Filozofskog fakulteta u Beogradu, početkom šezdesetih, otišla u Pariz na školovanje, uzduž i popreko je prošla Zemljinim šarom. Bila je u društvu sa književnicima, slikarima, slavnim rediteljima. Nisu je zaobilazile ni krunisane glave, ni Titovi političari, diplomate i špijuni.
Mesto sa kog je Milanka krenula, ujedno i mesto na koje se vratila da bi zatvorila krug, jeste Gospodska ulica u Zemunu, gde je iz gimnazije izašla kao najbolji đak. Tu se kao devojčurak često vozila porodičnim čamcem Sremica, obično usidrenim nasred Dunava. Kad bi to ikako bilo moguće, u ličnoj karti sigurno bi joj pisalo „rođena sa stilom“. Njena mama, domaćica, prvo žena inženjera, pa onda pilota, na pijacu nije išla bez satenskih rukavica.
Od oca, mašinskog konstruktora, kockara, naposletku i zatvorenika, koji je znao da dođe sa koferom punim para, ali i da odnese sav mamin nakit, Milanka je nasledila hazarderski duh koji je njen potonji život pretvorio u kapitalno avanturističko delo sa mnogo elemenata trilera, poput romana Henrika Sjenkjeviča. Na primer, desilo se da je najmlađem sinu Dimitriju - Miti, jednom prilikom falsifikovala pasoš - zalepila je sliku i lupila pečat kućnog saveta - da bi proputovali Rusiju.
Iz Gospodske ulice ona je krenula u beli svet. Tu je svi znaju. Od prodavačice kokica, na početku, do dunavskih alasa. Priznaju joj kako su je nekada posmatrali kako protrčava ulicom. "Živela si život za sve nas", komentari su koje je najčešće slušala.
Porodična kuća Udovičkih dobro je poznata svim starosedeocima u Zemunu. Nalazi se tačno na mestu gde se seku Gospodska i Trga pobede, gde je zavetni krst koji je podignut 1863. godine. Zaštićena je kao spomenik kulture i jedna je od najstarijih u kraju. Uostalom, Gospodska je i glavna karnevalska štrafta u Zemunu.
– Na ovom trgu, pokraj Zemunskog keja, sve se dešava. Tu izađete, sretnete ljude. Problemi nastaju, rešavaju se i ljubavi dešavaju upravo ovde. Sve što sam saznala o životu, naučila sam u Zemunskoj gimnaziji iz koje sam izašla kao najbolji đak. U maturskom svedočanstvu sa svim peticama. Ono je, danas, moja znamenitost. Arhitektura Gospodske je rađena u tipičnom austrougarskom stilu. Moja porodica je živela u ovoj kući, u ovoj ulici, gotovo sto pedeset godina. Kuća je nacionalizovana. Od onog što je ostalo pokušavam da održim tradiciju, ne menjajući njenu unutrašnjost. Još od ranije postojala je ideja da se u potkrovlju, gde je veliki tavanski prostor, organizuje neka vrsta kulturnog centra Zemuna - govorila je za "Elle.rs".
Istina, nije od onih koji su nostalgični. Kuća joj je tamo gde se u tom trenutku nalazi. Ali, Zemunu se uvek vraća.
Milanka je pre svega Zemunka, ali uz to i bliska prijateljica Rogera Vadima, poznanica Granta, više nego intimna sa Andrejem Končalovskim. Majka je tri sina, i to iz tri različita braka. Sa dva, od ukupno pet muževa koje je imala, ostala je do njihove smrti. A i van tih brakova imala je brojne, kako ona kaže, emotivne veze. Ljubav joj je preteška reč. Rađala je na svakih deset godina, počevši od 1960. Kaže da je sada srećna što nije baš iz svih brakova imala decu.
U svojim osamdesetim i dalje je nosila mini suknju i kaubojske čizme. Fotografisali su je najpoznatiji svetski fotografi, ali Helmut Njutn ima posebno poglavlje u njenoj profesionalnoj biografiji. Njihova priča je, na neki način, ostala neizrečena. Posle mnogo snimanja, imali su plan – hteo je da je fotografiše sa tri sina i dvoje unučadi, koji stoje oko nje u crnim odelima, dok ona uživa u minijaturnom bikiniju. To bi sigurno bila naslovnica za pamćenje, ali nije doživeo da je realizuje.
– I moja tri sina, koja su rođena u inostranstvu i žive u Americi i Francuskoj, često su ovde. Odlično znaju naš jezik, istoriju ovog naroda i grada. Uvek mi je bilo fascinantno – koliko su Zemunci privrženi Zemunu. Koliko su bliski. Oni koji prvi put dođu očaraju se. Oni koji su, pak, otišli, večno žale za Zemunom. Kada je bio moj prijatelj, Andrej Končalovski, ruski reditelj, osvrnuo se okolo i primetio: "Ovde je kao u raju i kao u srednjem veku". Reka se vidi sa prozora naše kuće. Dunav je moje sve. Porodica je uvek imala čamac "Sremica" na Dunavu. U prošlogodišnjim poplavama, on je potopljen. Na Lidu je, na žalost, sve manje ljudi, a nekada se upravo živelo na Dunavu. Ja uopšte ne poznajem Beograd. Jedino znam Zemun. Ne znam Savu, ja sam devojka sa Dunava. Čim se približe tunelu iza Brankovog mosta, Zemunci počnu da uzdišu – kaže naša sagovornica.
U vreme bombardovanja, na Si-En-Enu je videla pogođenu fabriku "Ikarbusa". Doživela je to kao težak udarac.
– U ličnoj karti mi piše Gospodska u Beogradu. Da li to, možda, znači da postoji takva ulica i u Beogradu. Ili šta? Zemunu je u vremenu iza nas oduzet status grada. Šta možemo da uradimo da ga povratimo. Nekada je tu bila i luka. Više nemamo niša. Ekonomski je potpuno opustošen i osiromašen. Taj srebrom bogati grad, vekovni graničnik između Orijenta i Zapada – smatra Milanka Udovički.
Pariz je nikada nije previše inspirisao, London ju je više uzbuđivao, ali je znala da sa kupusom u krilu dolazi na revije Aleksandra Joksimovića u grad svetlosti.
Sa Arsom Jovanovićem se kupala u šampanjcu, smatra da je pijaca ogledalo svakog grada, megaloman je bila kad je reč o cipelama i krpicama, obožava klavire – jednostavno znala je da se zabavlja i da uživa u lepim stvarima.
3. Marija Baksa
Marija je bila svesna svoje lepote, a muškarce je zavodila krupnim zelenim očima, plavom kosom i širokim osmehom. Čim je kročila na javnu scenu postala je jedna od miljenica čitave Jugoslavije, a i dan danas se priča o njenoj fatalnosti i misterioznosti. Zahvaljujući zanosnoj lepoti i zelenim očima upoređivali su je s Avom Gardner i Ketrin Denev. Navodno je imala veliki broj udvarača pa ne čudi da su je smatrali za femme fatale na ovim prostorima.
Popularnost je stekla 70-ih godina prošlog veka, ulogama u filmovima „Kiklop“ nastalom prema klasiku Ranka Marinkovića i „Davitelj protiv davitelja“. Prvi zapaženiji film bio je „Svi bokseri idu u raj“, a posebno je kritiku i publiku osvojila ulogom u filmu „Mlad i zdrav kao ruža“.
Koliko je njena atraktivnost bila nesvakidašnja i moćna svedoči i jedna beogradska legenda njoj u čast – navodno su muškarci koji su sedeli po kafićima rušili su stolove kada bi ona prolazila Jevremovom ulicom u centru Beograda.
Njena druga velika ljubav bila je arhitektura zbog koje se preselila u Italiju. Sa studijama je došla do kraja, ali nikad nije završila jer nije položila poslednja dva ispita.
Kako je ispričala početkom osamdesetih u intervjuu za Yugopapir, u Italiju je došla na nekoliko meseci s namerom da odradi praksu za arhitektonski fakultet, ali često su je posećivali filmski producenti pa je na kraju potpisala trogodišnji ugovor s producentskom kućom slavnog Dine De Laurentiisa. Tad je imala priliku da glumi s Linom Venturom, Čarlsom Bronsonom i Budom Spenserom.
Kada se odselila u Italiju, njena popularnost nije jenjavala. Šta više, Italijani su je dočekali sa oduševljenjem, pa je u ovoj zemlji nastavila filmsku karijeru, očuvavši status se*s bombe.
Slikala se za italijanski časopis "Plejmen", kao i za američko i italijansko izdanje "Plejboja".
Tokom života u italijanskoj prestonici uspela je da se "progura" u javnim krugovima, a neverovatnom brzinom je osvajala svojim šarmom i lepotom. Baš zahvaljujući Baksi, u Beograd je svojevremeno dolazio čuveni fotograf Angelo Frontoni, a u nju je beznadežno bio zaljubljen veliki producent grčkog porekla Ovidije Asonitis. Ovaj Grk je nekoliko puta prosio Baksu, koja ga je uporno odbijala.
Među brojnim udvaračima koji nisu uspeli da je zadrže bio je i poznati fizičar dr Bogdan Maglić, koji je kratko vreme proveo s njom u Rimu, u trenutku kada mu je karijera bila u krizi. Kako je sam priznao, upravo mu je Marija pomogla da se vrati nauci i ponovo pronađe sebe.
Ipak jedna osoba uspela je da osvoji srce lepe glumice, a radi se o biznismenu Milojku Veljoviću. Marija je uživala u srećnoj ljubavi s njim, a u braku su dobili i ćerku Taritu.
Poslednje godine života u Beogradu je provela van svetla reflektora, a preminula je 14. novembra 2019. godine u svom stanu u Kosovskoj ulici.