I dan-danas kad se u žargonu spomene izraz "najpoznatija ljubavnica na svetu", većina odmah pomisli na - Moniku Levinski.
Za neupućene, Monika je u periodu od 1995. do 1997. godine bila stažista u Beloj kući i za to vreme je imala ljubavnu aferu s tadašnjim predsednikom Bilom Klintonom.
Sve je razotkrila državna službenica Linda Trip, u koju je Monika imala najviše poverenja, a koja je njeno priznanje snimila i predala FBI. Skoro sav teret tog skandala pao je na tada 24-godišnju Moniku, koja je bila izložena velikom linču.
Javno su je nazivali droljom, FBI ju je pritiskao, novinari vrebali na svakom koraku, pretio joj je i odlazak u zatvor, a šanse za bilo kakvu pristojnu karijeru bile su joj potpuno uništene. Godinama nakon ovog nemilog događaja skoro da se nije mogao spomenuti oralni seks a da Monikino ime nije bilo u istoj rečenici. Bila je kompromitovana, a njena budućnost veoma ugrožena.

Nije mogla da živi normalno
Tridesetak godina kasnije, Monika je odlučila je da se vrati u fokus javnosti gostovanjem u emisijama, u kojima je pričala o svojim osećajima i stavovima vezanim uz sve što joj se dogodilo.
"O celoj aferi, a najviše o meni, pisalo se i govorilo mesecima. Moje fotografije su bile bukvalno svuda, opisivana sam kao opsesivna, drolja, mentalno nestabilna, svi su komentarisali moj izgled, govorilo se da nisam dovoljno atraktivna da bi me neko uopšte želeo.
Stvarala se ta slika o meni koju nisam poznavala ni ja, kao ni moja porodica. Što je najgore, to su govorile i mnoge žene," kaže Monika.
Zbog svega ovoga ona godinama kasnije nije mogla da pronađe posao, partnera, ni da živi normalan život.
Iako je lagao pod zakletvom o tome da nije imao aferu s Monikom, Bil je bio oslobođen svih optužbi i ostao je na mestu predsednika do 2001. godine. Bio je prilično uticajan i moćan, i bez obzira na ovu aferu, imao je prilično dobar imidž u svetu.
Monika ga na početku nije krivila zbog toga što je rekao da s njom nikada nije imao odnose jer je i sama želela da se o svemu prestane pričati, ali, kaže, da ju je to mnogo povredilo.
"Ni sama ne znam kako bi neko trebalo da postupi u toj situaciji, ali mogao je reći da to nikoga ne treba da se tiče ili da na poziciji ostane bez laganja i žrtvovanja tako mlade osobe kao što sam bila ja, čiji je život tek počinjao," rekla je Monika.

Svi su me šikanirali
Njena budućnost zaista je bila prilično ugrožena jer, kako kaže, bez obzira na njeno obrazovanje i kvalifikacije, nigde nije mogla da dobije posao. Čim su u biografiji videli njeno ime, poslodavci su je automatski otpisivali. U nekoliko navrata je čak razmišljala i o promeni imena, ali ipak je odlučila da ostane Monika Levinski. Čak je 1999. godine osnovala i svoj brend torbica, ali posao nije cvetao i ubrzo se iz toga povukla i nastojala da živi što anonimnije.

Konačno stala na noge
U London se odselila 2005, gde je magistrirala na Londonskoj školi ekonomije, nakon čega se vratila u SAD i živela u različitim gradovima u potrazi za poslom, ali nije imala uspeha.
Desetak godina kasnije vratila se u javnost i kroz knjige, dokumentarce i razne kampanje ponovo progovorila o sramoti i neprijatnostima koje je preživljavala zbog svega, podstičući druge da nauče da se bore sa svojim lošim iskustvima i negativnim emocijama koje sve to donosi.
I bez obzira na to što je nekako uspela da stane na noge nakon ovako velikog skandala i što se, u današnje vreme prašina oko tog slučaja slegla, na pitanje novinara o tome što bi poručila 22-godišnjoj sebi, Monika je kroz smeh odgovorila: "Ne idi u Vašington!"