Dan Državnosti Srbije

Danas je Sretenje, dan kada se u kući obavezno pali sveća: Evo koliko će još dugo zima da traje!

Na ovaj veliki praznik, po predanju, sreću se proleće i zima

Vesti
09:12h Autor:
Danas je Sretenje, dan kada se u kući obavezno pali sveća: Evo koliko će još dugo zima da traje!
Foto: Shutterstock

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave praznik Sretenje Gospodnje, uspomenu na dan kada je Bogorodica novorođenog Hrista uvela u hram da ga posveti Bogu.

Sretenje Gospodnje se kod hrišćana slavi na 40. dan od Božića. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 2. februara po crkvenom, a 15. februara po gregorijanskom kalendaru. Ovaj praznik slavi se od 554. godine.

Sretenje se slavilo kao Dan državnosti Srbije do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut, da bi u Srbiji ponovo počeo da se slavi od 2002. godine.

Srbi veruju da današnji dan kazuje koliko će zima još trajati, a to zavisi od toga da li će mečka danas izaći iz svog brloga i videti svoju senku. Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale sveće, jer se veruje da plamen sveće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć.

Najzanimljivije od sretenjskih verovanja jeste da mlade devojke treba da paze danas koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.

Inače, ovaj praznik je u vreme cara Justinijana upriličen kao molitva da prestanu velike nesreće, kuga i zemljotresi.

Sveto pismo kaže kako četrdeseti dan po Roždestvu Hristovu donese Presveta Deva svog božanskog Sina u hram jerusalimski da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti. Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak zakonodavac nije hteo nikako da se ogreši o svoj zakon, koji je On bio dao kroz svoga slugu i proroka Mojsija.

"U to vreme držao je čredu u hramu prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mesto za žene, nego na mesto za devojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dve čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova".

Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj..." Još reče Simeon za Hrista Mladenca: "Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti" (Lk 2, 29 i 34). Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji videše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Devu Mariju na mesto za devojke, dostaviše to caru Irodu.Uveren da je to novi car, o kome su mu zvezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No u međuvremenu božanska porodica beše već izmakla iz grada i uputila se u Misir, po uputstvu angela Božjeg.

i njeni vernici danas slave praznik Sretenje Gospodnje, uspomenu na dan kada je Bogorodica novorođenog Hrista uvela u hram da ga posveti Bogu.

Sretenje Gospodnje se kod hrišćana slavi na 40. dan od Božića. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 2. februara po crkvenom, a 15. februara po gregorijanskom kalendaru. Ovaj praznik slavi se od 554. godine.

Sretenje se slavilo kao Dan državnosti Srbije do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut, da bi u Srbiji ponovo počeo da se slavi od 2002. godine.

Srbi veruju da današnji dan kazuje koliko će zima još trajati, a to zavisi od toga da li će mečka danas izaći iz svog brloga i videti svoju senku. Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale sveće, jer se veruje da plamen sveće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć.

Najzanimljivije od sretenjskih verovanja jeste da mlade devojke treba da paze danas koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.

Inače, ovaj praznik je u vreme cara Justinijana upriličen kao molitva da prestanu velike nesreće, kuga i zemljotresi.

Sveto pismo kaže kako četrdeseti dan po Roždestvu Hristovu donese Presveta Deva svog božanskog Sina u hram jerusalimski da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti. Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak zakonodavac nije hteo nikako da se ogreši o svoj zakon, koji je On bio dao kroz svoga slugu i proroka Mojsija.

"U to vreme držao je čredu u hramu prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mesto za žene, nego na mesto za devojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dve čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova".

Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj..." Još reče Simeon za Hrista Mladenca: "Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti" (Lk 2, 29 i 34).

Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji videše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Devu Mariju na mesto za devojke, dostaviše to caru Irodu.Uveren da je to novi car, o kome su mu zvezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No u međuvremenu božanska porodica beše već izmakla iz grada i uputila se u Misir, po uputstvu angela Božjeg.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs