Od svih parova koji se venčaju, svega tri od deset ostanu u zdravim, srećnim odnosima, kaže psiholog Ti Taširo u knjizi “The Science of Happily Ever After”, koja je objavljena ranije ove godine.
Početkom sedamdesetih došlo je do porasta broja razvoda bez presedana. Zabrinuti zbog toga kakav će uticaj razvodi imati na decu, psiholozi su odlučili da posmatraju parove i odrede šta je “recept” za zdravu i trajnu ljubavnu vezu.
Da li je svaka nesrećna porodica nesrećna na svoj način, kako je to Tolstoj primetio, ili svi loši brakovi ipak imaju nešto zajedničko?
Psiholog Džon Gotman bio je jedan od tih istraživača. U poslednje četiri decenije proučavao je na hiljade parova, kako bi otkrio šta neku vezu čini srećnom. On je sa suprugom Džuli osnovao Gotman institut, posvećen pružanju pomoći osobama koje su u braku da održe ispunjen i srećan odnos. Svi njihovi saveti zasnovani su na naučnim studijama.
Džon Gotman počeo je da prikuplja ključna otkrića 1986. kada je otvorio “Laboratoriju ljubavi” sa kolegom Robertom Levensonom na Univerzitetu u Vašingtonu.
Gotman i Levenson dovodili su sveže venčane parove u laboratoriju i pratili njihovu interakciju.
Uz tim istraživača, oni su supružnicima stavljali elektrode i postavljali im pitanja o njihovom odnosu, o tome kako su se upoznali, kakve su njihove svađe i lepe uspomene.
Elektrode su merile protok krvi, brzinu otkucaja srca i koliko se znoje. Zatim su ih slali kući i posle šest godina proveravali da li su i dalje zajedno.
Od prikupljenih podataka, Gotman je radvojio parove u dve velike grupe: majstore i amatere. Majstori su i dalje bili u srećnom braku i posle šest godina, dok su se amateri ili razišli, ili hronično patili zbog lošeg braka.
Prateći interakciju supružnika, Gotman je uspevao da predvidi sa tačnošću od čak 94 odsto da li će ostati zajedno, bez obzira na njihovu klasu, seksualnu orijentaciju, imanje ili nemanje dece.