Jedan sultan je imao četiri žene. Najviše je voleo svoju četvrtu suprugu - najmlađu i najdražu. Sultan joj je poklanjao bogatu odeću, nakit i td. Bila je srećna i zadovoljna.
Sultan je takođe obožavao i svoju treću ženu - izuzetnu lepoticu, koju je rado vodio sa sobom na putovanja.
Sultanu je bila draga i njegova druga supruga - lukava i sofisticirana, sklona intrigrama. Njemu je ona bila osoba od poverenja, uvek pametna, ljubazna i strpljiva. Kada je imao problema, Sultan se uvek obraćao njoj, jer je samo ona znala da nađe rešenje za skoro svaki Sultanov problem.
Prva supruga je bila najstarija i Sultan je nju dobio u nasledstvo. Ona je bila najodanija supruga i činila je sve da bi sačuvala Sultanovo bogatstvo. Međutim, Sultan je nije voleo. Čak mu je smetalo to što ga ona toliko voli i poštuje.
Tako se jednom prilikom Sultan mnogo razboleo. Setio se u kakvom luksuzu živi, pa je pomislio: "Sada imam četiri žene, ali kada umrem, umirem sam."
Pročitajte ovu mudru, narodnu priču sa Istoka.