Ubrzan tempo života, razvoja tehnologije, načina poimanja sveta oko nas danas pravi duboke jazove među generacijama. Često smo u prilici da svedočimo kako “Milenijalci” kažu: “Vi Bumeri to ne razumete”, ne znajući da je posle Baby Boom generacije, stasale posle Drugog svetskog rata, odrasla još jedna, njihovih roditelja, Generacija X. To su svi oni rođeni između 1965. i 1985. godine, i koji su imali neko drugačije detinjstvo kojeg se sa setom sećaju.

Milenijalci imaju svoje “Milenijalce”, to su ovi iz Generacije Z, koji će se takođe smejati njihovim “zastarelim” stavovima, ali to je u redu, svako ima pravo na stvaranje svojih uspomena iz detinjstva, drugačijih, neko misli boljih, a mi neki GenX-eri mislimo ipak malo drugačije, pa se sa nostalgijom sećamo detinjstva koje je, pre svega, bilo slobodno.

Današnji roditelji, čini se, tokom vaspitanja deteta svu pažnju posvećuju i na najmanje sitnice, želeći da ona imaju savršeno detinjstvo. Međutim, deca iz osamdesetih godina prošlog veka odrasla su na skroz drugačiji način, a mnogi koji su tada bili mali govore da je bilo najlepše doba i da izrasli u vredne ljude, iako u detinjstvu nisu držani pod staklenim zvonom.

(Stil.kurir.rs)

Današnje generacije ne mogu ni da pojme kako je izgledalo biti napolju od jutra do mraka, nemati mobilni telefon i piti vodu sa komšijskog baštenskog creva...