Kad je matičar stigao, Jovanina venčanica još je visila u sobi, a burme su bile u torbici koju je ponela sa sobom. Na dan njene svadbe 1998. godine porodici je ostala samo poruka ispisana njenim rukopisom: „Otišla sam sama. Molim vas da me ne tražite.“ Deset godina kasnije, Hitna pomoć zatekla ju je na podu kuće čuvenog moćnika. Tek kad je čula šta je Jovana rekla bolničaru, njena sestra počela je da se pita zašto je baš njihov otac tog dana pronašao poruku.

"Policija me je pozvala jedne večeri 2008. godine i pitala da li moja sestra ima mali ožiljak ispod brade. Rekla sam da ima. Pala je s bicikla kad je imala devet godina. Pitali su me da li bih mogla odmah da dođem u bolnicu.

Jovanu je te večeri ekipa Hitne pomoći zatekla na podu Vukašinove kuće. On ih je pozvao i rekao da njegovu kućnu pomoćnicu jako boli stomak. Kad joj je bolničar prišao i pitao je kako se zove, jedva je uspela da mu odgovori.

„Jovana“, rekla je i otvorila šaku. Na dlanu joj je bio ključ. „Otključajte vrata ispod stepenica. Moja ćerka je tamo. Rekao joj je da sam je ostavila.“

Bolničar mi je kasnije ispričao da je devojčica, kad je izašla, zastala da pokupi dve kriške hleba sa stepenika. Jednu je čuvala za mamu.

Do tog poziva nisam znala da sam tetka. A o tome gde je Jovana otišla na dan svoje svadbe deset godina sam slušala istu priču. Ispričao nam ju je tata.

Rekao nam je da će se vratiti pre matičara

U septembru 1998. gosti su već pristizali u naše dvorište kad sam poslednji put videla Jovanu. Sedela je pred ogledalom u suknji i bluzi, spremna da obuče venčanicu čim fotograf stigne. Na stolu su joj bile ukosnice, karmin i torbica s burmama.

Ana je bila model u usponu kada je nestala 2000. godine: 5 godina kasnije policija je nalazi u kući milionera, a ono što je ona tamo radila je jezivo

Zazvonio je telefon u hodniku. Tata se javio, a onda je došao do sobe i pozvao je da siđe. Čula sam kroz prozor kako mu na kapiji govori: „Dobro, ali samo na pola sata. Reci mami da stižem pre matičara.“ Ušla je u kola s torbicom preko ramena. Sa sprata sam videla samo zadnji deo automobila dok je izlazio iz naše ulice.

Tata nam je rekao da je otišla do krojačice po veo. Mama mu je poverovala. I ja bih, da desetak minuta kasnije nisam otvorila kutiju na ormanu tražeći rezervne ukosnice. Veo je bio unutra, umotan u papir. Kad sam ga odnela tati, rekao je da je verovatno pogrešno razumeo Jovanu.

venvanje (1).jpg
Foto: Shutterstock

Matičar je stigao, a nje još nije bilo. Mladoženja je otišao do krojačice i vratio se sam. Žena mu je rekla da je Jovana pokupila veo još u četvrtak.

Mama je tada pozvala policiju. Dok smo čekali da dođu, tata je ušao u Jovaninu sobu i izašao s presavijenim papirićem. Rekao je da ga je našao na stolu.

„Otišla sam sama. Molim vas da me ne tražite.“

Prepoznala sam njen rukopis. Mama je policajcu pokazala slovo "t", precrtano dvaput, kao što ju je deda naučio. A onda je podigla glavu i pitala tatu zašto bi Jovana ponela burme ako je već odlučila da se ne uda.

Tata je rekao da je sigurno zaboravila da su u torbici. Deset godina kasnije, u bolnici, Jovana mi je rekla da je tog jutra, pre nego što je zatvorila torbicu, proverila da li su obe unutra.

Čovek koji nam je platio oglase

Vukašin je došao kod nas trećeg dana. Imao je građevinsku firmu u kojoj je tata vodio knjige i bio je čovek za čiji se sto u restoranu uvek našlo mesta. Doneo je novac za oglase i rekao da će platiti štampanje koliko god plakata bude trebalo.

Na prvom je bila Jovanina fotografija s mature. Vukašin ju je dugo gledao, pa pitao mamu ima li neku noviju. Mama mu je zahvalila što je tako pažljiv.

Tek mnogo kasnije sam saznala da je automobil u koji je Jovana ušla na dan svadbe bio njegov.

muskarac (20).jpg
Foto: Shutterstock

Prethodne večeri kod nas je došla udovica radnika koji je poginuo na Vukašinovom gradilištu. Pitala je tatu kada će dobiti odštetu. Jovana je kasnije, među papirima na njegovom stolu, našla kopiju priznanice na kojoj je pisalo da je novac već isplaćen. Iznad udovičinog potpisa prepoznala je tatin rukopis.

Jovana je htela da Vukašin isplati ženu. Rekla mu je da će u suprotnom kopiju odneti u policiju. Kad je tog jutra pozvao našu kuću, poručio joj je preko tate da je novac spreman i da pošalje udovicu kod njega. Jovana je odlučila da prvo ode sama i proveri da li joj govori istinu.

Zato je na kapiji rekla da će se vratiti za pola sata.

 „Tata mi je doneo četkicu za zube“

U bolnici sam je prepoznala po tome kako me je uhvatila za rukav. Isto je radila kad smo bile male i kad bi htela da mi nešto kaže pred odraslima.

Pitala sam je ko ju je naterao da napiše poruku.

„Tata“, rekla je. „Došao je kod Vukašina istog dana. Diktirao mi je šta da napišem i rekao da ću moći kući čim im kažem gde je original priznanice. Nisam znala gde je. Imala sam samo kopiju.“

„Je l’ znao da te drži tamo?“

Jovana je spustila pogled na moju torbu. Virila je iz nje nova četkica za zube, kupljena usput, zajedno s papučama i vodom.

shutterstock_1388070851.jpg
Foto: Shutterstock, Media Whale Stock

„Tata mi je trećeg dana doneo moju četkicu. Onu žutu iz našeg kupatila. Onda me je pitao jesam li se setila gde je papir.“

Ustala sam čim je to izgovorila. Medicinska sestra je mislila da mi je pozlilo i odmakla stolicu da mogu da sednem. Ja sam gledala kroz prozor, u parking. Tata me je dovezao do bolnice i rekao da će sačekati u kolima dok se Jovana ne odmori.

Pozvala sam policajca koji je stajao ispred sobe i pokazala mu auto.

Devojčica koja je znala gde stoje ključevi

Jovana mi je s vremenom ispričala kako ju je Vukašin prvih meseci držao zaključanu u sobi na spratu. Kasnije joj je dopuštao da siđe u kuhinju kad u kući nema nikoga. Kad se rodila njena ćerka, govorio joj je da će joj oduzeti dete ako ikada pokuša da ode. Devojčica nije bila upisana u matične knjige.

O tome kako je ostala trudna prvi put je govorila pred tužiocem. Mene je zamolila da sačekam ispred. Kad je izašla, pitala me je jesam li jela. Uvek je to pitala kad bi se uplašila da ću zaplakati.

One noći kada joj je puklo slepo crevo, Vukašin je pozvao Hitnu pomoć tek kad Jovana više nije mogla da ustane. Dok je čekao lekare, zaključao je devojčicu ispod stepenica. Jovana ga je čula kako joj kroz vrata govori da je majka otišla.

Kad je izašao da otključa kapiju, Jovana se dovukla do telefona. U fioci ispod njega stajao je rezervni ključ. Ćerka joj je ranije rekla da ga je videla kad je tražila bojice.

Jedan bolničar ostao je kraj Jovane, dok je drugi s ključem otišao do vrata ispod stepenica. U izveštaju koji sam kasnije pročitala pisalo je da je devojčica, čim su se vrata otvorila, pitala da li je mama još u kući.

Na suđenju sam prvi put čula kako se tata branio. Rekao je da je verovao da Vukašin samo želi da je uplaši. Tužilac ga je pitao zašto joj je onda doneo stvari za presvlačenje. Tata je tražio čašu vode.

majka i ćerka razgovaraju
Foto: Shutterstock

Šta je mama sačuvala

Kad su se Jovana i njena ćerka preselile u svoj prvi stan, mama je donela kutiju koju je godinama držala na vrhu ormana. U njoj je bila venčanica, još u papirnoj kesi iz salona.

Jovana ju je izvadila, prešla prstima preko rukava i pitala mamu ima li makaze. Mama je na trenutak stegla kesu. Onda je otišla po njih.

Od donjeg dela haljine sašile su zavese za devojčicinu sobu. Devojčica je izabrala da čipka ide gore, iako joj je baka dvaput pokazala kako bi lepše padala pri dnu. Htela je da je vidi kad se ujutru probudi.

Kad smo krenule kući, Jovana je pošla za nama da zaključa. Njena ćerka je već stajala na pragu, s ključem u ruci.

„Mama, koja strana?“, pitala je.

Jovana je pogledala bravu, pa se pomerila da joj napravi mesta.

„Koja god hoćeš“, rekla je. „Otvara se s obe.“

Sutradan me je Jovana pozvala da dođem kod njih. Njena ćerka je za kuhinjskim stolom crtala pozivnice za rođendan. Prvi put je mogla da pozove drugarice. Na svaku pozivnicu nacrtala je po jednu svećicu, a onda me je pitala:

„Hoće li doći i deda?“

Pogledala sam Jovanu. Otkako je izašla iz bolnice, pred malom smo tatu pomenule svega dva puta. Oba puta dok smo mislile da spava.

shutterstock_2579985249.jpg
Foto: Shutterstock, Anna Nahabed

„Kako znaš dedu?“, pitala sam.

„Dolazio je za moj rođendan. Donosio mi je tortu od jagoda.“

Jovana je spustila šolju tako naglo da se kafa prelila preko tacne.

„Ko ti je rekao da ti je to deda?“

„On. Rekao mi je da smem tako da ga zovem kad smo sami.“

Na suđenju je tata tvrdio da, posle one četkice za zube, više nikada nije kročio u Vukašinovu kuću. Jovana ga tamo zaista više nije videla. Sad je prvi put čula da je godinama dolazio dok je ona bila zaključana na spratu.

Devojčica je nastavila da boji plamen na svećici. Onda se nagnula prema meni, kao da mi poverava nešto čime se još ponosi.

„Svake godine sam, kad ugasim svećice, poželela da mama izađe. Deda je rekao da će mi se želja ispuniti ako je nikome ne kažem.“

Te večeri sam se setila da je tata jednom, usred zime, obišao tri poslastičarnice tražeći tortu od jagoda. Kad ga je mama pitala kome je nosi, rekao je da je za ćerku jednog čoveka s posla. Tog istog popodneva odvezao ju je u policiju da pita ima li šta novo o Jovani.

Za prvi rođendan u novom stanu, Jovana je sama napravila tortu od jagoda. Kad je ugasila svećice, njena ćerka je odmah podigla glavu.

„Smem sad da kažem šta sam poželela?“

„Smeš.“

„Da sutra opet svi dođete.“

Plavokosa devojčica sa krupnim zelenim očima, krupan kadar
Foto: Shutterstock, MAYA LAB

Kad sam se te večeri vratila kući, shvatila sam da sam kod Jovane ostavila torbu. Pozvala sam je, a javila se njena ćerka.

„Kod mene je“, rekla je. „Moraćeš sutra da dođeš po nju.“

U pozadini sam čula Jovanu kako se smeje. Nije prošlo ni sat vremena otkako smo se rastale, a devojčica je već našla razlog da se vratim.

Ujutru sam otišla po torbu. Ostala sam na ručku, pa i na večeri. Kad sam krenula kući, mala je pogledala prema stolici da proveri jesam li je opet zaboravila.

„Doći ću i sutra“, rekla sam joj i uzela torbu", završava svoju ispovest Jovanina sestra.

00:30
Fudbalska reprezentacija Srbije Izvor: Kurir