- Psiholozi navode šest znakova da dete odrasta zdravo i nije sebično: postavlja pitanja, ne plaši se da kaže 'ne' i brani granice.
- Takvo dete pokazuje istrajnost, donosi odluke primerene uzrastu i preuzima odgovornost za njihove posledice.
- Važan znak su i sposobnost da izrazi emocije, kao i radoznalost i spremnost da greške vidi kao lekciju.
Svi znamo kako jedno samopouzdano četvorogodišnje dete ponekad „izaziva” želju kod odraslih da mu kažu: „Ćuti i ne pravi se toliko važan!” Ali to je znak da odgajate zdravo dete.
Pored toga, psiholozi kazu da ovih 6 znakova su siguran pokazatelj da ste na dobrom put i da odgajate dete koje nije sebično.
1. Raspravlja se i postavlja nezgodna pitanja
Vi kažete: „Zato što sam ja tako rekla/rekao, dakle – tako mora biti.”
A detetov neizbežan odgovor je: „Zašto?”
Vaš mališan je žedan objašnjenja. Dete ne bi trebalo da prihvata informacije „zdravo za gotovo”; trebalo bi da nauči da dođe do suštine stvari i da razmišlja svojom glavom.
To će mu u odraslom dobu poslužiti kao štit – štitiće ga od manipulacije, pomoći mu da kaže „ne” bez osećanja krivice, kao i da ne pokušava da „spasava” one kojima to nije potrebno.
2. Ne plaši se da kaže „ne” i odbrani svoje granice
Dete mirno odbija nešto, čak i ako to nije zgodno za odraslu osobu ili vršnjake – ali je zato u skladu sa njegovim potrebama. Može reći:
„Ne želim sada da delim ovu igračku.”
„Ne volim kada me ljudi grle bez dozvole.”
Oni koji su skloniji strogim shvatanjima mogli bi pomisliti: „Kako se samo usuđuje!”
Zapravo, pred nama je zdravo ponašanje, bez anksioznosti, kao i adekvatno razumevanje sopstvenih prava – bez nepotrebnih neuroza.
Molim vas, nemojte „slomiti” decu, već podržite njihovo pravo na sopstveno mišljenje i osećanja.
3. Pokazuje istrajnost, umesto da samo pokorno sledi uputstva
Dete ne bi trebalo slepo da izvršava naloge; veoma je poželjno objasniti mu zašto nešto treba da uradi.
Ako se ne slaže, ono će izneti svoje argumente (čak i ako to čini na svoj, dečji način). Spremno je da uloži napor kako bi ostvarilo svoje ciljeve i dobilo ono što želi – ne iz straha od kazne, već vođeno unutrašnjom motivacijom.
4. Donosi odluke i preuzima odgovornost za njih
Dopuštate svom detetu da pravi izbore primerene njegovom uzrastu: koju majicu da obuče, koju knjigu da čita, u koju sekciju ili klub da se uključi. Ona uviđaju posledice svojih odluka (kako dobre, tako i loše) i uče da se nose s njima, umesto da prebacuju krivicu na druge.
Ne pokušavajte da ih poštedite svake sitne neprijatnosti. Omogućite im da se osećaju samostalno i sigurno u sebe.
5. Zna kako da izrazi emocije, pa čak i one negativne
Dete ne mora da potiskuje bes, ogorčenost ili razočaranje. Odlično je ako ga naučite da govori o njima:
„Ljut sam jer...”
„Povređen sam kada...”
Nemojte zabranjivati ova osećanja frazama poput „Ne plači!” ili „Ne smeš da se ljutiš!”, već pomozite detetu da ih imenuje i pronađe prihvatljiv način da ih izrazi.
6. Radoznalo je i ne plaši se grešaka
Neka neuspehe doživljava ne kao smak sveta, već kao lekcije i iskustvo koje će mu kasnije koristiti. Dete sa radošću istražuje sve novo, postavlja mnoštvo pitanja o tome kako svet funkcioniše, a složeni izazovi u njegovim očima bude nestašan sjaj.
Ne zaboravite da pohvalite dete za uložen trud, a ne samo za postignuća i dobre rezultate.