Već 11 godina jedan čovek živi sa uverenjem da je otac dečaku kog je odgajao od njegovog prvog dana. Brinuo je o njemu, voleo ga bezuslovno, finansijski pomagao njegovoj majci i kada su se njih dvoje razišli. Iako više nisu bili zajedno, nikada nije prestao da bude prisutan u detetovom životu – kao oslonac, uzor i figura oca.
Tako je Drago iz Paraćina 12 godina odgajao bratovo dete kao da je njegovo, pa za slavskom trpezom saznao istinu i šta mu je žena radila iza leđa.
Ali, preokret dolazi u trenutku kada sumnja, potisnuta godinama, počinje da raste. I ono što je otkrio, poljuljalo je njegov svet iz korena.
Prva sumnja – i obmana iz prošlosti
Kao osamnaestogodišnjak, imao je devojku koja je ostala trudna. Iako je priznala da ga je prevarila i nije znala čije je dete, on je pokazao zrelost i spremnost da preuzme odgovornost. „Rekao sam joj da je u redu. Kada beba stigne, uradićemo test očinstva“, napisao je ovaj sada 30-godišnji muškarac na platformi Reddit.
Međutim, ono što tada nije znao, jeste da je njegova tadašnja devojka sve falsifikovala. Iskoristila je DNK pravog oca, a u test stavila njegove podatke. On je verovao u nalaz i – u laž.
Sumnje se vraćaju godinama kasnije
Kroz godine, detetov izgled počeo je da se menja. I dok je odrastao, sve je više ličio na drugog muškarca – upravo onog sa kojim je devojku ranije uhvatio u preljubi. Tada mu se sve učinilo čudnim. Odluka da ponovi DNK test nije bila laka, ali je bila neizbežna.
Rezultat? Šok, razočaranje i duboka tuga. Test je pokazao ono što je potajno slutio – nije otac.
Pokušaj da se istera pravda
„Imam sve dokaze, oba testa. Ali plašim se da u ovoj zemlji tužioci neće želeti da pokrenu slučaj, iako se radi o krivičnom delu prevare“, požalio se. Najveći problem je to što bez sudske presude njegovo ime ne može biti uklonjeno iz matične knjige rođenih.
Uprkos bolu i pravnoj zavrzlami, on želi da istera pravdu. Ipak, priznaje – izgubio je veru u sistem.
Šta je ispravno, a šta pravedno?
Njegova ispovest izazvala je buru emocija na mrežama. Mnogi ljudi su mu pružili podršku, ali su se mišljenja o daljim koracima podelila.
Jedni mu poručuju da mora da ide do kraja i da traži pravdu:
„Tuži je, traži puno starateljstvo, jer ti si pravi otac – možda ne biološki, ali po svemu drugom jesi. A ona neka snosi posledice svojih laži.“
Drugi ga upozoravaju na komplikacije:
„Sudija će reći da si 11 godina bio njegov otac i da ćeš to i dalje biti – makar finansijski. Majka možda neće biti kažnjena, ali dete će sigurno patiti.“
Jedna žena mu je napisala:
„I sama sam majka. Uvek gledam šta je najbolje za dete. Ti si mu bio otac sve ove godine. Znam da ti je srce slomljeno, ali ljubav se ne gasi samo zato što DNK ne odgovara.“
Šta se dešava kad srce i pravda idu različitim putem?
Ova priča postavlja važno pitanje: da li biološka veza određuje očinstvo ili godine posvećenosti i ljubavi? Da li dete koje ste odgajali kao svoje može odjednom da postane „tuđe“, jer papir tako kaže?
Za ovog čoveka, odgovori nisu laki. Razočaranje je duboko, ali ljubav prema detetu ne nestaje tek tako. I dok traži pravdu, pokušava i da pronađe mir – između istine koju je saznao i osećanja koje ne može da izbriše.
Možda sistem neće prepoznati njegovu borbu, ali srce tog deteta pamtiće – ko je bio uz njega kada je bilo najvažnije.
Stil / Žena.rs
