Artem i Taisija su bili u braku dve godine. Mnogo su se voleli, ali je među njima često bilo napetosti zbog devojčinog odnosa sa svekrvom. Taisija je bila slatka i ljubazna. Uvek se trudila da ugodi onima oko sebe, posebno svojim novim rođacima.
Međutim, uprkos svim svojim naporima, Taisija je osetila hladnoću i otuđenje od Margarite Petrovne. Svekrva joj nikada nije rekla ništa loše direktno u lice, ali se zbog pogleda, intonacije i suptilnih nagoveštaja žene osećala kao nepoželjna gošća.

Svaki put kada se vratila kući od Margarite Petrovne, Taisija je bila veoma zabrinuta.
"Arteme, osećam da me tvoja majka ne voli", zabrinuto je rekla devojka mužu.
U takvim trenucima Artem je uzdahnuo i, odloživši knjigu koju je čitao, gunđao:
- Šta opet smišljaš? Mama te poštuje, ona je jednostavno takva osoba, malo uzdržana. Znaš koliko joj je bilo teško da nas sama odgaja posle očeve smrti.
- Razumem da je prolazila kroz težak period, ali zašto mi se onda čini da me stalno kritikuje iza leđa?
- To su tvoje fantazije, Tasja...
- Ne! Rekla sam ti kako sam čula razgovor Margarite Petrovne sa tvojom bakom. Rekla je da sam nespretna i da joj se ne sviđam, podsetila je Taisija muža.
- Ne znaš tačno o kome smo pričali. Hajde da razgovaramo o nečem prijatnom umesto toga. Šta kažeš na odlazak sutra u bioskop da pogledš neki novi kul film? – Artem je promenio temu razgovora.

Međutim, Taisija nije mogla tako lako da odbaci svoje sumnje. Znala je da njena svekrva ne voli njenu porodicu, iako to nikada nije rekla otvoreno.
Posle još jedne posete roditeljima svog muža, Taisija je odlučila da odagna svoje sumnje.
Sledeći put kada je posetila svekrvu, žena je nameravala da sa sobom ponese i diktafon.
Taisija je neprimećeno ušla u kuhinju i u kuhinjske krpe sakrila mali diktafon koji je kupila pre nekoliko meseci da bi snimala predavanja na fakultetu.
Posle toga je pokušala da se ponaša kao i obično, pomažući Margariti Petrovni da pripremi večeru.
Kada su se vratili kući, Taisija je ćutke otišla u krevet, ne rekavši mužu ni reči o svom planu. Sutradan je ćutke otišla kod svekrve, navodno da pomogne u kućnim poslovima, iako je u stvari nameravala da uzme diktafon.
Taisija ga je našla na istom mestu gde ga je ostavila. Drhteći od uzbuđenja, vratila se kući.
Uveče, kada se Artem vratio sa posla, žena mu je prišla tajanstvenim pogledom:
"Arteme, hajde da saslušamo jednu stvar", rekla je, držeći diktafon u rukama.
- Šta se desilo? - iznenađeno je upitao muž skidajući sako. - Da li je ovo diktafon? Šta je na njemu?
"Samo slušaj, molim te", insistirala je Taisija i uključila snimak.
U početku su se čuli uobičajeni zvuci kuhinje: šum vode, zveket posuđa, razgovori o vremenu.
Zatim se začu razdraženi glas Margarite Petrovne. Bilo je jasno da nekoga zove.
Čim joj je odgovoreno, glas starije žene postao je još jači i oštriji.
- Jednostavno ne mogu da se smirim. Gde je gledao moj sin kada ju je oženio? Ovaj idiot uopšte ne zna da kuva! – počela je ogorčeno. - A odakle je ona uopšte došla? U svojoj porodici ne umeju ni čajnik kako treba! Na njenoj majci se vidi da je domaćica koliko i njena ćerka. Svi tamo su kao...
Zatim su usledili još uvredljiviji komentari o Taisijinom izgledu, njenom ponašanju i porodici.
Tada se Margarita Petrovna ljubazno oprostila od svog sagovornika i uključila televizor.
U ovom trenutku devojka je isključila snimanje. Taisija je gledala Artema sa nadom i strahom u isto vreme.
- Vidiš li sad da sam bila u pravu? – upitala je jedva suzdržavajući suze.
Artem je ćutao, spuštenih očiju od stida. Osećao se neprijatno i zbunjeno.
S jedne strane, čovek je razumeo da se njegova majka zaista neprihvatljivo ponašala, ali mu je, s druge strane, bilo teško da prihvati da je Taisija podlo slušala majčine razgovore.
"Mama je uvek bila iskrena", konačno je rekao, gledajući svoju ženu. - Možda je to samo rekla u žaru trenutka...
- Zabrinuta?! – uzviknula je Taisija, osećajući se izdano. - Zar je toliko zabrinuta da vređa moju porodicu i mene?! Vau, kakav si izgovor našao za nju!
- Pa, možda je samo nervozna... Hajde da pokušamo da razgovaramo s njom mirno, objasnimo...
- Ne, Arteme! Ne želim više da trpim ovo poniženje! Ako ne možeš da me zaštititiš, onda moramo da preispitamo naš odnos! - Sa ovim rečima, Taisija je istrčala iz sobe, ostavivši muža samog s teškim mislima.
Razumeo je da situacija zahteva hitno rešenje, ali nije znao šta je ispravno.
Kasnije te večeri, kada su se strasti malo smirile, Artem je odlučio da pozove svoju majku.
Objasnio je situaciju Margariti Petrovni i zamolio je da se izvini Taisiji zbog njegovih nelaskavih reči.
- Mama, ne možeš ovo... Ovo je previše...
- Da li me je prisluškivala? Da li ste snimili moj razgovor na diktafon? Ko joj je dao dozvolu?! Ko je to dozvolio?! Ja ću otići u policiju i strpati je u zatvor zbog mešanja u tuđi lični život! - vrisnula je žena. - I još uvek želiš da joj se izvinim posle svega? Ona je ta koja treba da mi padne pred noge i moli za oproštaj!
- Mama, stani! – Artem je naglo prekinuo njenu tiradu. - Čuješ li se uopšte?!
- Čujem te! Čujem te odlično! Nadam se da ova Taska više nikada neće kročiti u moju kuću! čuješ li me? čuješ li? Proveriću ponovo, možda je svuda razbacala diktafone. U sopstvenoj kući ne možeš da kažeš ni reč! - briznula je u plač Margarita Petrovna. - A ti si, umesto da zaštitiš svoju majku, stao na njenu stranu! Sutra ću ići na fakultet i zahtevati da se ova zmija izbaci!
- Da se nisi usudila to da uradiš! - viknuo je u telefon ushićeni čovek, shvativši da je majka otišla predaleko.
Artem je nekoliko puta pokušao da ponovo pozove majku, ali bezuspešno.
Da ne bi upala u nevolje, čovek je otišao kod nje da razgovara i ubedi je da ne ide nigde i da ne sramoti Taisiju. Međutim, Margarita Petrovna nije ni otvorila vrata Artemu, znajući unapred o čemu će razgovarati.
Kada se žena smirila, odlučila je da ne ide nikuda, već jednostavno da ne pusti snaju u svoju kuću i da okrene sina protiv nje.
Sin je brzo shvatio njen plan, pa je počeo retko da posećuje majku.
Stručnjaci o uzrocima razvoda: Jedna okolnost se bitno promenla