Alen Pongrac, poreklom iz Apatina, godinama je gradio život u Švajcarskoj, zemlji koja se često opisuje kao idealna destinacija za život. Ipak, odlučio je da sa suprugom Sanjom i dvoje dece napusti Švajcarsku i vrati se u Srbiju, iznenadivši mnoge. U videu koji je objavio na svom YouTube kanalu, Alen je objasnio da život u inostranstvu nije onakav kakvim se često predstavlja.
Supruga i deca – važan faktor
Za Alena i njegovu ženu Sanju, odluka o povratku u Srbiju nije bila laka. Godinama su vagali da li da ostanu u Švajcarskoj ili da se vrate kući. Na kraju je prevagnula želja da svoju budućnost grade u Apatinu. U videu, Alen je otkrio da su odlučili da se vrate jer je dobio odličnu poslovnu ponudu, što mu je omogućilo da investira u rodni kraj.
Ova priča je inspiracija mnogima koji su u potrazi za boljim životom, a možda nisu ni svesni šta sve podrazumeva život u inostranstvu. Alen svojim primerom kaže da iako je Švajcarska privlačna, nije svakom odgovarajuća. Zato je za njega povratak u rodni kraj "pravi izbor", čak i ako to znači početak iznova.

Švajcarska je "banana država"
Alen je u svom videu objasnio da život u Švajcarskoj nije onakav kakvim ga ljudi zamišljaju. Često je napomenuo da je Švajcarska, sa svim svojim prednostima, "banana država". Iako se izvan zemlje čini kao savršen raj, Alen je istakao da je svakodnevni život pun nesigurnosti i stresa, a radni dani su iscrpljujući. Osećao je da živi "od ujutru do uveče", bez vremena za sebe ili svoju porodicu.
Tužna stvarnost – bez podrške i loša vaspitna praksa
Za Alena, jedan od najvažnijih razloga za povratak bio je nedostatak podrške za njegovu decu. U Švajcarskoj su bili potpuno sami, bez ikog ko bi im pomogao sa decom. Osim toga, nije mu se dopadala praksa u školama i vrtićima, naročito kada se od njegovog muškog deteta tražilo da se obuče u žensko odelo, a žensko u muško, što je smatrao potpuno neprirodnim i zbunjujućim za decu.

"Bilo je strašno, tražili su od nas da muško dete dođe u ženskoj odeći, a žensko u muškoj, kako bi deca sama odlučila šta su. To je nešto što ni meni ni mojoj ženi nije bilo prihvatljivo", istakao je Alen.
Takođe, cena čuvanja dece bila je previsoka, jer bi to značilo da bi im čitava plata otišla na ovu uslugu.
Neostvareni snovi i radni dani bez smisla
Iako je Alen završio Saobraćajni fakultet, ubrzo se našao u situaciji da radi kao kamiondžija, posao koji nije želeo da radi do kraja života. Istakao je da je to bio samo način da preživi, dok nije mogao da nađe bolju priliku. Rad od jutra do večeri, posebno u zimskim mesecima, ostavljao mu je vrlo malo vremena za sebe ili za svoju porodicu.
Povratak korenima
Nakon mnogo razmišljanja, Alen je i njegova porodica doneli konačnu odluku – povratak u Srbiju. Iako su se suočili sa sigurnošću da će im biti teško da počnu iznova, prepoznali su da je to za njih najbolja opcija. Napustili su stan u Švajcarskoj, dali otkaze na poslu i krenuli ka novom životu u Apatinu.
"Porodica Pongrac ide za Srbiju!", rekao je na kraju Alen, najavljujući da su njegova deca sada na prvom mestu i da će raditi sve da im obezbede srećniji i spokojniji život.
(Stil/ Ona/ Blic)
Empatija i vaspitanje formiraju ličnost, a ne skupi pokloni!