Slatke muke roditeljstva nam se ponekad čine preteške: Ali kad sve jednog dana bude gotovo nedostajaće nam, pitajte mamu

Zahvalnost je često zaboravljena osobina, ipak jedna baka je rekla ćerki hvala kada joj je ostavila decu na čuvanje, evo i zašto

Porodica
Slatke muke roditeljstva nam se ponekad čine preteške: Ali kad sve jednog dana bude gotovo nedostajaće nam, pitajte mamu
Foto: Thinkstock

Roditeljstvo je kažu najteži posao, koliko god knjiga pročitali, nikada nismo potpuno spremni na to. Ali sa druge strane, kada dođe trenutak da postanemo roditelji, pored svih pređašnjih briga, instinkt nekako proradi prirodno.

Bez obzira na savete koje slušamo od doktora ili prijatelja, čini se da je najdragocenije "uputstvo" ono koje smo stekli kroz sopstveno detinjstvo.

Jedna mlada žena koja je zamolila svoju majku da joj pričuva decu tokom večeri, podelila je emotivan trenutak koji je doživela:

deca
foto: Profimedia

Moja mama mi se sinoć zahvalila. Čuvala mi je decu, a ona se meni zahvalila?! Nikada ni mog brata ni mene nije naučila da se samoumirujemo. Delili smo njen krevet. Zadremali bi smo u njenom naručju. Dojila je dok se prirodno nismo odvojili... I jednog dana je svemu tome došao kraj.

Jednog dana smo se pretvorili u razdražljive i neposlušne tinejdžere koji su želeli da budu sa našim prijateljima umesto s njom. A onda i kasnije, oboje smo se venčali i imali svoje porodice.

Sinoć smo muž i ja izašli. Nedaleko. I nismo zakasnili. Ali kada smo se vratili, otišla sam gore i zatekla svoju decu kako spavaju u naručju moje majke na isti način na koji svake noći zaspu u mom naručju. I na isti način na koji smo brat i ja svake noći zaspali u njenom naručju. Svi su izgledali tako mirno i spokojno.

Pitala sam da li je dobro, a ona se nasmešila kroz slabe suze. Zahvalila mi je što sam joj vratila one trenutke. Oni trenuci koje nikada nije mogla da doživi ponovo... mislila je da su ovi dani zaista prošli.

MAMA, mama i dete
foto: Profimedia

Rekla mi je da koliko god se trudila, ne može da se seti kada me je poslednji put držala. Ne može ni da se seti kada sam se poslednji put popela u njen krevet usred noći tražeći je da se mazimo...

Ali kada je uspavala svoje unuke, to joj je dalo emocionalni podsetnik kako je to bilo. Kako je bilo lepo. Kako je bilo posebno. Jer ovi trenuci neće trajati večno. Iako ponekad osećaju da hoće.

Rekla mi je koliko sam srećna što ovo radim svake večeri. I kako sam srećna što imam priliku da to radim još malo. Ja sam se samo nasmešila, jer ona je potpuno u pravu. Čak i u onim dugim noćima kada su deca nemirna i neće da spavaju, pa za trenutak ne verujem da je to slučaj; Definitivno imam sreće.

Bonus video:

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs